Pronađi me

27 maj
Zerina Hatipović

Pronadji me negdje gdje nismo vezani okovima razuma, u nekoj ludnici nasih zelja i pozuda, u zamracenom uglu diskoteke, na Bermudskom trouglu gdje sve nestaje onako bestraga, na Jupiteru koji sa Venerom vodi ljubav…Tamo te cekam, tamo sam ostala sa tobom. I nisam ja voljela ni jedno zeleno oko poslije tvoga niti te pronadjoh lutajuci svijetom…Sjetom ispunjavam dane orosene suzom za nasom ljubavi koju sam satkala u sve moje stihove..I morala sam da te izgubim da bih te opet pronasla na istom mjestu, na nasem keju mladosti, na obalama nase Une…Tamo se jos u tihoj noci razlijeze sevdah moga starog i mama me ceka da se vratim iz grada, sa starim casovnikom u ruci govoreci; “Znas li ti koliko je sati?!” I otisli su svi prijatelji stari noseni vjetrom sudbine i savili svoja gnijezda u uslovima koji su im nametnuti zivotnim okolnostima…I ja sam tu negdje, u gradu stranaca, bezimena i bezlicna…obicno-neobicna…Zagrljena sa tobom koracam zaneseno i srecno, i ponekad kad spavas, umoran od svakodnevnice, sapnem ti na uho ; “Volim te”,,,i budim se cesto iz kosmara, bez tvog milog pogleda…Kroz prozor mojih snova te vidim u daljini, smjeskas se i dajes mi snagu za predstojeci dan…I moja dusa uzurbano hiti tvojoj i voljecu te dovijeka…Dok setam ulicama Skandinavije, cvrsto drzim za ruku tvoju sjenu i sapucem vjetru tvoje ime…Pronaci ces me tamo gdje smo ostali u zagrljaju koji se nikad nije prekinuo…Z.

-Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 4 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments