Prijateljstvo

4 maj
Anonimno

Prijateljstvo. Lijepa riječ, skupa i cijenjena od onih što znaju koliko vrijedi. Oni što ne znaju, kasnije se kaju. Progoni ih ona praznina u svako doba dana i noći. Praznina u sreći kad nemaš s kim da je dijeliš, da slaviš ono što postigneš. Progoni ih ona navika da je ta osoba uvijek tu, pa čak i kad ne zasluže da je neko iza njihovih leđa. Navika je jedno čudo, kad misliš da možeš bez nečeg ili čak nekog, a onda zaglaviš u mislima kako ti je taj neko bio sve. Osjetiš najednom onu bol, što neko nije uz tebe. Jer ipak, navikao si da je tu da te diže kad padneš, da boji ti sve u boje duge, da te brani od lošeg, da ti daje savjete o preživljavanju u ovom hladnom vremenu. A oni vrate sa nezahvalnošću, i nađu se u situaciji samoće. Osjete hladnoću jer su navikli na toplinu jedne osobe, i sve moguće stvari koje su učinjene za njih su nestale. Bore se s tim da mogu i bez njih, ali nedostajanje ih ubija. U noći kad legneš u svoj krevet, počnu misli da te uzimaju sebi. Tad razmišljaš o tome “šta bi bilo, kad bi bilo”. Razmišljaš da li si mogao uraditi neke stvari, i šta bi bilo da si ih uradio. Al’ ipak noć kad prođe ostaješ pri svom nekom ponosu, i odlučiš da ideš sam dalje. Ne razmišljaš da se sve može promijeniti sa jedno “izvini”. Ostaješ pri tome da posmatraš sa knedlom u grlu tu osobu iz daljine koja ti dala sve na dlanu, a da nije trepnula. Razmišljaš kako je, kome svoje najbolje daje, i hoće li se vratiti.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 52 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Merima Telarević