Avionska karta na drvenom stolu i spakovani koferi čekaju za polazak.
Koračajući idem u novu avanturu. Ubrzo osjetim miris rijeke grada sa 14 mostova i milovanje vjetra po koži, lagano mi se igrao sa kosom u znak dobrodošlice. Na ulici vidjeh jednog od čeških pjesnika dok posmatra lica ljudi i daje im ulogu u jednoj od svojih pjesama. Polako počnem osjećati dušu i srce grada. Zaljubljena lica i glasan smijeh probude u meni želju. “Želju za ljubavlju”. A noge moje žure, da prođu pored njih kako bi se srce prisjetilo svoje priče. Ipak je Prag bio rodni kraj moje najveće ljubavi. Grad koji je bio njegov početak i kraj, njegova zemlja mi ga sakrila. Zemlja ga krije već godinama ali mu lice i dalje ne zaboravljam. Desnom rukom uzimam cvijeće i bacam u rijeku gledajući tetovažu sa njegovim imenom. Vratila sam se u Prag ne bi li ponovo osjetila stare dodire i poljubce. Još uvijek ih mogu tako jako zamisliti da pomislim kako su stvarni. Ali nisu, zato dižem glas tražeći pravdu za ljubav. Da se ne ponovi ovakav gubitak. Udaljim se sa mosta, šećem se tvojim ulicama djetinjstva. Svratim u bar sa najljepšim pogledom. Čekajući topli napitak trnci mi obuzeli cijelo tijelo. “Pa Bože, ja sam zaista ponovno ovdje”- nesvijesno sam izgovorila na glas. Skupila sam snagu i posjetila stari stan. Mirisao je na stare dane a na krevetu spavaće sobe je ostala uvenula ruža dok je na zidu stajala slika koja govori više od hiljadu riječi.
—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
