Prava

13 apr
Amer Bajramović

Ako te ima,
I ničija si,
I u svakom dodiru nedostajem,
Dođi,
Ili javi gdje si,
Doći ću.
Fali te.
Na našem mjestu.
Znat ćeš kad me vidiš.
Ko sam i zašto stojim sam.
Ako te ima,
I negdje si,
Pođi,
Čekat ću te.
Ja znaću gdje.
Ti znaćeš kada.
Kad pogrešne usne opeku,
I nježnosti zabole,
Kad pod kišobranom pokisneš,
U zagrljaju na tlu ostaneš,
Kad riječi postanu riječi,
Kad od „Volim te“ ostanu samo slova nespretno poredana,
I tišina progovori, umre,
Bježi!
Dođi.
Ja krenut ću ti u susret.
Jer ne mogu da čekam više.
Ne mogu da stojim,
A ne smijem da krenem.
Jer šta ako se mimoiđemo.
I šta ako i ti čekaš kao što čekam i ja?
I šta ako i ti ideš meni, kao i ja tebi?
I šta ako se putevi dvoje nikad ne ukrste?
Nek’ mi kaže onda neko sa nebesa,
Kad se dvoje ne pronađe,
Ko je kriv?

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 108 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments