Postupak koji osuđujem

27 mar
Ena Divović

Kad bih mogla govoriti o svemu, govorila bih o milion postupaka, o milion gluposti i stvari koje mi kao ljudi, narod, nacija radimo. Možda neću govoriti samo na jednu stvar, ali ja kao prosječna srednjoškolka imam neke svoje stavove i razmišljanja.
Prvo željela bih reći u koliko god modernom svijetu živimo i koliko god smo napredovali na raznim poljima tipa znanosti, umjetnosti, biznisu itd., to ne govori da smo dobri ljudi, čak naprotiv. Živimo u svijetu gdje osuđujemo svaku moguću sitnicu, gdje svi brinemo samo za sebe, gdje smo svi dostigli tu granicu sebičnosti da ja sama nas ljude ne mogu nazvati humanima. Živimo u svijetu gdje naše “vođe” zbog raznih gluposti i svojih interesa prave ratove, ratove u kojim ginu nedužni ljudi, gdje mala dječica ne osjete radost igre i slatkiša. Zbog čega i zašto? Zato jer je tamo neki čovjek naredio uz opravdanje da nam bude bolje, nama neće biti bolje, već će biti samo tim ljudima koji šalju nedužne vojnike na ratišta, a dok se ti isti kriju iza svojih fotelja uz glupo opravdanje da nam bude bolje. Kako patetično, zar ne? Živimo u svijetu gdje smo digli uzbunu oko glupog Korona virusa, gdje se žalimo i svakodnevno razgovaramo o broju zaraženih i umrlih, a da li se bilo ko od nas zapitao ili sta više rekao o broju umrlih od gladi, svaki dan umre više osoba od gladi nego od virusa za ovo nekoliko mjeseci, svaki dan sve više ljudi izvrši samoubistvo, svaki dan sve je više poginulih u ratu, u nesrećama, svaki dan je sve više abortiranih beba. Niko nikad nije spomenuo ništa na tu temu. Zašto? Jer smo sebični, pričat ćemo i brinuti se o nekim stvarima tek kad i mi sami budemo u toj situaciji. Živimo u svijetu gdje ubiju psa u tuđem dvorištu, samo zato što je nekome smetao, ako tako radimo o samo običnim životinjama brinemo li se da će tako na ulici nastradati nečije dijete, supružnik, član porodice ili čak mi sami, jer nekome smetamo? Zapita li se iko o tome? Ljudi smo, razmišljamo svi na neki način isto, i svi smo previše sebični… Prije ćemo otići na neki koncert i dati novac za obične pjesme koje pjevaju na plejbek nego da pošaljemo običnu SMS poruku na humanitarni broj i tako spasimo nečiji život koji je mnogo vredniji od bilo čega. Nažalost, toliko stvari se dešava u našem svijetu da bih mogla govoriti danima, na onaj način kako ja shvatam. Jedino što osuđujem smo mi, mi kao narod, nacija ili šta smo već. Nas koji se pravimo slijepi pored zdravih očiju i ludi pored zdravog razuma. Osuđujem nas jer svakim danom sve više i više gubimo i ono malo humanosti zbog čega se zovemo ljudi…

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 283 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments