Poneka riječ za babu

21 aug
Aldijana Kerkez

Mirno zaspim noću i ako znam da si daleko, to je valjda tajna univerzuma koja spaja naša srca, oče.
A silno bih željela da si svake noći sa nama, da te dočekam kada se vratiš umoran s posla.
Čekam te i ovako, ali mjesecima.
– Nisam više djevojčica, ne plačem kada se spremaš za posao i kada u rukama poneseš svoju putnu torbu.
Ne plačem jer mi kažeš da ćeš doći za koji mjesec i da će to brzo proći.
I da, vrijeme stvarno brzo prolazi, ali vjeruj mi, tvoja kći odbrojava dan po dan kada će te dočekati na kućnom pragu.
Doći ćeš.
Bićeš tu jedan vikend, za jedno veče ispričat’ ćemo jedno drugom sve što nismo stigli proteklih mjeseci, i onda opet otići…
Reći ću ti da me sestra nije slušala, ona će se opet žaliti na mene, znaš da se onda i posvađamo, ali se sjetim da si tu samo par dana pa prešutim, prešutim kako se ti ne bi brinuo.
I ovako sam ti već dovoljna briga.
Ali kako ti ono kažeš: “Polako kćeri, imaćeš sve, samo budi pametna i čuvaj sebe, od svijeta, od ljudi, od prijatelja”.
Ne pričaš mnogo, ali se ponašaš kao čovjek koji bi sve učinio za svoju djecu, što i jeste karakteristika roditelja, zato te poštujem.
Poštujem te, jer ko bi drugi bio tu i kada nije?
Poštujem te, jer ko bi drugi zvao svaki dan da pita kako sam?
Poštujem te, jer ko bi me volio kao ti?
Poštujem te, jer oslonac si mi.
Tvoja jedna riječ je šaka meda teška kao kovčeg suhog zlata.
I znam, ta jedna riječ će mi danas obrisati suze, sutra ublažiti bol, a prekosutra će biti saznanje da me čuva čovjek kao ti.
Život je nepredvidiv, olako se kruni i osipa,
jednog dana te možda neću ni dočekati, jer smrt je konačna za sve.
Ovako, i u ovom mom jedvačekanju postoji zračak Sunca i topline, doći ćeš, nadam se.
Oče, mnogo toga sam ti prešutjela,
postoje bitke za koje sam se sama izborila, postoje zamke u koje sam padala neočekivano, jer nisi bio tu da mi čuvaš leđa, da me držiš za ruku.
Moram sama, jer život je takav.
Znam da ni tebi nije lako zbog toga.
– I eto, bliži se vikend.
Kaže mama da ćeš doći.
Odbrojavam dane kako bih te vidjela, zagrlila,
pričala ti o svojim gorkim i slatkim problemima, a ti me neumorno slušaš i samo se nasmiješ.
Tvoja malena kćerka je odrasla, a ti nisi bio tu da ispratiš svaki moj korak.
Zato babo, čuvaj se gdje god da si.
Znaš da ne mogu bez tebe.
Svijet je pun zamki kada si bez oslonca.

—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 79 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments