Zagledaš se u oči
I odjednom kao da svijet zastane
Ljudi više ne žure za svojim poslovima
Djeca ne trče
Ne čuješ šumove ni glasove
Misli kao da nestanu i izgledaš kao mrtvac koji je vidio svjetlost
Pa zajedno sa tom svjetlošću plešeš na nebu
Sad,
Dozoveš svoj um i trgneš se
Osjetiš kako se život oko tebe vratio
Ponovio bi to opet milion puta ali strah je jači
Čuva tu granicu beskonačnosti pogleda
—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 50 times, 1 visits today)
