Početak, ili ipak kraj

2 apr
Enis Prijić

Otišla je, a za sobom ostavila duboke, neprecizno izbrušene rane kajanja i plakanja.
Otišla je, nekako nespokojno, nemirno…
Otišla je, a za se oskula Amorove strijele čije oštrice ne spajaju, već ubijaju.
‘Napuštala’ nas, a za svojim spomenima zapalila ‘tragove’ benzina, koje gore
Gore, i gore,
Toliko gore, da se čak se i sunce nekako ubuđavilo od tolike vrućine.

Ostavila nas je, mi smo ostavljeni, odbačeni, izgubljeni i još više pogubljeni.
Ostavila nas je nada. Ostavio nas je mir.
Zaboravile su nas zvijezde, a život nas se itekako odrekao.

Insan za insanom počeo u hladne grobove ‘liježati’.
Zemlja se nekako od sve one patnje i nekakvog pesimizma počela tresti,
raspadati, nestajati…
Koale, nestale su, nema ih…
Nema ih, i vračati će neće…
Ova naša nekadašnja majka, a sadašnja maćeha Zemlja,
sve nas i više guta, proždire i razara…

Mladi umiru, stari nestaju, sunce svoje žarulje gasi,
zemlja se otvara, more nas topi,
A mi i dalje stvaramo nekakve krvave aforizme,
u kojima čovjek čovjeka, samo zbog toga što je obojen crno ili bijelo, ubija.
Na sve ove belaje i sve ove katastrofe, mi i dalje okrećemo glavu jedni od drugih,
ostavljajući puteve jedva neizgovorenih uvreda iza leđa…
Pljujemo, vrijeđamo, kletemo, ubijamo,
Pa zar smo na ta klimava stepeništa pali?

Sve je nestalo, a tek nestaje…
Prestanimo pričati o boljem sutra, ako ne možemo živjeti kako Bog zapovijeda danas.
Da li je sve ovo početak jednog kraja, ili ipak kraj jednog početka?
Da li je ovo početak, ili ipak kraj?

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 114 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments