Plamen ljubavi

24 jan
Maid Čorbić

U čarobnom kutku svijeta,
Gdje nema ni mjesta ni imena,
Postojala je jedna iskra mala,
Zvao sam je LJUBAV.

U prostoru kome se okrećem,
Mjestu gdje mnogo skrećem,
Često okeane i mora prevrćem,
A za njom baš mnogi trče.

Ljubomoran na tekst malo jesam,
Zato treba mi mali predah,
Da ti pokažem ja svoj strah,
Da ljepotom oduzimaš mi dah.

Plamen ljubavi u njoj živi,
Pa se sa njome mnogo kitim,
Dušmani žele da rastave plamen,
A ka njima hladna kao kamen.

Crvenih boja ruža je sva ona,
Poredim je kao poput zlata,
One noći kada je zagrlila tama,
Pitao sam se šta ću sada.

Pustio sam emociju da me vodi,
Da elegično me srcem povodi,
Iskreno meni to mnogo godi,
A znala je i da me podbodi.

I tako od čarobnog kutka svijeta,
Mjesta kojeg nema ni imena,
I tada došla je hladna zima,
Ostala samo jedna osoba bezimena.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 318 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments