Pjesma bez početka

25 apr
Nikola Šerventić

zagledati se nerado u nešto iznimno
voziti se sa zatvorenim prozorima
pustiti da stvari padaju
nacrtati sebe u prirodnoj veličini
prošetati dvorištem neke umobolnice
zaboraviti na obljetnicu nečije smrti
svjedočiti nečijem odlasku
stvarati hlad na nečijem licu
ostaviti vrata sobe pritvorena
optužiti svjetlost u sumraku
zanijekati pad kiše
ne pričati o vremenima
pisati, govoriti, razmišljati bez riječi

ako želiš zaspati
samo moraš zatvoriti oči
ovako;

upirati prstom u stvari
u mrlju na nekoj majici
u otvorenu ranu
u odvezane cipele
u nečije lice

(upirati prstom u stvari)
kao dokaz postojan ja tih stvari
(u mrlju na nekoj majici)
od vode, blata ili krvi
(u otvorenu ranu)
na koljenu, glavi ili ramenu
(u odvezane cipele)
čovjeka koji je već pao
(u nečije lice)
i tamo vidjeti sebe

pokušao sam napisati pjesmu
bez početka, i možda bi to upravo
mogla biti ova

dakle;

ovo je pjesma bez početka,
ali imat će kraj

kako je dobro znati,
pjesmo draga,
da si poput mene

-Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba

(Visited 28 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments