Umjesto žutog lišća,
pješčana zrna blagi povjetarac nosi,
prolazi čas kao godina,
u ovom satu ponestaje zrnevlja,
i tek na kraju glej čuda,
javila se za životom želja luda.
Jedno zrno nosi ljubav,
drugo nosi radost i sreću,
a za onim trećim svi ljudi kreću,
u trećom zrnu krije se priča bajna,
ljepša nego ova zvijezda na nebu sjajna,
i kao da je toj priči mjesec sjaj darov'o,
dok ju je noću nježno milov'o,
a onda se pojavi zli čovjek,
pitam se da li će posle njega zasijat’ opet.
Zrno na zrno ide, tako su nas učili stari ljudi,
a ja se opet znatiželjno čudim,
kako to da iz zrna nikne biljka,
kako to da zbog zrna bude sretniji čovjek,
iskopali ili samo presadili svako zrno nikne opet.
—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
