Pismo Wertheru

20 aug
Ema Demirović

Dragi Wertheru,

Toliko toga želim da ti kažem, ali pred tvojim riječima, moje gube smisao. Reci mi, mili moj, ispričaj mi kako je tamo negdje, da li ti je duša našla mir ili ipak, još uvijek luta. Reci mi, nađu li se duše poslije smrti, gledaju li svoje voljene? Toliko toga želim saznati. Zašto si me ostavio baš onda kada sam željela da saznam sve? Tvoje riječi su mi bile toliko toga. Na njima sam pronašla religiju ljubavi. Reci mi, mili moj, zašto si otišao onda kada si tek počeo da živiš? Svijet si nosio na svojim rukama, kunem ti se, zaista jesi. Da li razmišljaš nekada o njoj? Prođe li ti njen glas glavom, osjetiš li njen miris na svome vratu i grije li te njena roza vrpca? Reci mi. Ispričaj. Šapni. Sve. Samo prekini ovu tišinu, mili moj, samo, molim te, nemoj da mislim da je ovo sve što život jeste. Ne dozvoli da mislim da nas tako malena vrpca drži živima, čak i nije roza. Prošlo je toliko vremena, nekoliko stoljeća, ali tvoje riječi još uvijek teku venama žrtava ljubavi. Reci mi Wertheru, jesi li našao mir? Ugledaš li je nekada, pleše li valcer rajskom baštom? Da li je postala bijela vila ili je kažnjavaju što je šutjela pred sudbinom? Kažnjavaju li je jer je prešutjela ljubav? Čekam tvoj odgovor. Čekat ću ga svake sekunde ovog života, a i nekog drugog možda. Znam da si tu još uvijek mili moj, znam da me čuješ. Zato odgovori mi, pa neka i moje riječ nađu mir u tvojima. Ispričaj mi šta se desilo onog trenutka kada je saznala da te više nema.
Čekat ću te, mili moj.

S ljubavlju,

Tvoja…

—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 97 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments