Pejzaž zidne slike

14 dec
Dženita Biserović

Na kraju shvatih.

Nijednu od ovih riječi nisam napisao da ih čuješ.

Nisam imao potrebu tvog postojanja.

Otkad te pamtim, pamtim te u zaboravu.

U uspomeni siluete.

I otkad postojiš, nisam ti postojao.

I nisam ti nijednom rekao.

Da čekanja tako dugo traju.

I da su snovi prekratki u stvarnosti.

Nikad ti nisam rekao da dođeš.

A neizmjerno brzo sam ti dolazio.

Ali, nikad u pokušaju da ostanem.

Još uvijek nisam naučio na ostanke.

Itekako sam znao da neki ljudi odlaze i dok nisu tu.

Uklopio sam te u svoj pejzaž zidne slike.

U kazaljku sata koja uvijek kasni.

A očekivano je da joj je u ulozi da vremenski precizno traje.

I plamen svijeće koja tamu pravi.

I naborano čelo čovjeka što tako brzo stari.

Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 7 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments