Pečat sudbine

1 nov
Maid Čorbić

Život unakaziti umije sve ljepote svijeta
I da sve se u samo jednoj sekundi preokrene
Odbjegla srećo, zašto napuštaš ovo gnijezdo
Zar smo na bježanje sada spali?
Pa zastadoh i okrenuh se oko sebe
Krajičkom oka svoga

Oči tužne posmatraju pramen plave kose
Što se vihori na laganom povjetarcu, dok
Bol, srce otkinuto iz svog ležaja još treperi
Iako obilno krvari i osjetljivo na dodir
Klizi niz dlanove;

Jesenje lišće sa granja padaju na tlo vlažno
Pečat sudbine mu je presudio, kao da vrijeme je stalo
Ni horizont više se ne može razaznati
Od magle sive;

Ljubav je odbjegla, preletjela preko životne granice
U vremenu kada ispred sebe ne vidiš možda
Što ti je možda sudbinski zapisano na tefteru

Kao rikošet iz polusna budi te miris nevolje
I ne egzistiraš na ovome svijetu prolaznom
Možda nisi rođen da tako mlad osjetiš
Šta je zaista prava istinka ljubav
Jer dobar umire mlad !

I tako život nastaviti se dalje mora
Sudbina je gorka stvar na svijetu, vrlo bolna
Da sve što imaš, može ti biti oduzeto
U djeliću sekunde, život se naglo ugasi
Kao zapaljeni papir, postanemo samo pepeo
I bačeni budemo da letimo daleko
A svaka čestica dođe na čudno mjesto
Da učini nekoga nasmijanog i srećnog

Život unakaziti umije sve ljepote svijeta
I da sve se u samo jednoj sekundi preokrene
Odbjegla srećo, zašto napuštaš ovo gnijezdo
Zar smo na bježanje sada spali?

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 66 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments