Paukova suza

1 jun
Jasmin Husejnović

Bilo je nešto malo poslije ponoći.
I svirao je “I wish you were here”;
sa radio-prijemnika.
A tu u malenom ćošku sobe treperila je prigušena svjetlost
lampe…
I bila je jedna knjiga Bukovskog – Faktotum.
Faktotum – čovjek za sve…
Svježe pročitana.
Ja sam čovjek za sve,
Nekad govorila si…
Nisam više siguran.
Niz krovni prozor je tužno suzila kiša…
I niz moj obraz je suzila jedna suza.
Teška i slana.
Tromo se kidala dok nije kapnula…
Kada je pala odjeknula je,
Njen odjek prepao me
U tom odjeku mračni tunel života ogleda se.
Urlici nesnosni…
Halucinogeni osmijesi…
Patvoreni smijeh klovnova…
Kao u paukovu mrežu upletenu vise servilnost, bijednici, poltronstvo…
Hoće li pauk stići da ih pojede, prije nego neko ga smete?
Nije važno, ako ti dođeš…
Poljubi me,
Zagrli me,
Nasmij se.
U tom osmijehu je očitovanje božanstva.

Ti si bog, i bog je ti
Dođi, spasi me.
Jer bojim se šta će biti ako pauka neko smete…

(Visited 8 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments