Otvori srce novom početku!

2 jan
Irma Ećo

Svanulo je novo jutro. Krenula sam na fakultet, ali prvo svratih do obližnjeg kafića. Decembar je hladan, pa naručih toplu čokoladu. Sjedoh kraj prozora. Promatram ljude kako nekud žure, ali kao da nigdje ne stižu.

Vadim iz torbe knjigu, kad ispade papir. „Otvori srce novom početku“, piše. Već danima sam pokušavala napisati nešto na tu temu, ali sam uporno odustajala. Pokušavala sam napisati riječi koje će biti povezane s drugim ljudima. Ali, promatrajući te ljude sada, shvatam da to nije moguće. Pisanje kreće iz srca, s nadom da će tamo neki neznanac shvatiti šta sam to jedna ja htjela reći. Pišem jer se neke riječi ne mogu izgovoriti naglas.
Kad dobiješ određenu temu imaš priliku napisati sve što se krije duboko u tebi. Pustiš maštu i inspiraciju da se lagano šeću i na papir poslože sve ono što se krije duboko u tebi.

Vjerujte, znam da je teško pobjeći od prošlosti. Nekad i ne pobjegneš već samo naučiš živjeti s njom. Ali, moraš znati da je ona jedan važan period tvog života. Put posut trnjem koji si morao preći da bi danas bio tu gdje jesi. No, ne brini. Pa i ruža ima trnje, zar ne?

Povrijedili su te jer su mislili da će te oslabiti. Da ćeš pasti bez volje i želje za ustajanjem.
Kukavice. Pobjegli su, ostavili te.
Nisu znali da nekadašnja inspiracija može postati najveća motivacija.
Odustati bi značilo predati rat bez borbe. To bi onda značilo da odustaješ i od života jer je i on jedna neprekidna borba.

Život je, zapravo, onakav kakvim ga mi stvorimo. Do smrti živiš, a na tebi je da biraš život koji voliš, ili onaj koji moraš da izdržiš. Smrt ne predstavlja uvijek odlazak na drugi svijet, nekad ljudi svakim danom iznova umiru, a dišu. U njima nema nade, nema borbe, ni sreće. Ali, žive. Jer eto, to tako mora. Ljudi postaju prolaznici koji više nemaju volje za novim početkom jer ih je prethodni kraj srušio. Ali, čovječe, neka ti prethodni pad bude lekcija jer budućnost je tu i otvara ti nova vrata za uspjeh.

Voli, čovječe, jer jednog dana će ta ljubav biti jedino što ti je trebalo.
Bori se, jer u borbi leži snaga.
Nadaj se, u nadi ćeš pronaći sebe.
Sanjaj jer, jednog dana, život više neće biti samo san.

Iz misli me trgnu grupa studenata koja je došla na predispitnu kahvu. Krenuh i ja, kad napolju počeo padati snijeg. Decembar je napokon dobio smisao. Sad je vrijeme za januar. Za neki novi početak. No, svaki početak zahtjeva žrtvovanje. Pitanje je, koliko smo, zapravo, spremni žrtvovati?

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

 

(Visited 251 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments