Nešto je zbilja otišlo k vragu, dok odlaziš, a ništa ne osjećaš
Zapaljene kuće po Bosni upotpunjuju scenarij za odlazak
Tamni su otvori na njima i kuće su kao ogromne lubanje
iz čijih duplji tek ponekad prhnu krila ptica
prekidajući smrtni prizor u koji je zapala moja zemlja
Ponekad pronađeš raj prekasno i koliko god te na životu drže misli
o tome da ćeš napisati knjigu, posjetiti Svetu Zemlju ili
odabrati nekoga s kime ćeš provesti ostatak života,
život te udara i posljedice su neizlječive
i naivnost se najskuplje plaća
Ljudi ipak jesu otoci, treba ih preživjeti, poput pustih otoka su
i nacrtana lica tu ne pomažu
Život je prekratak da bilo što naučimo o rastancima
Možda i jest najbolje, da tek ponekad budemo blesavi
od tuge, boli ili sreće
Valja se rastati i od ovih polja
Provesti život baveći se banalnim pitanjima, na primjer
kako izliječiti rak ili zašto nema mačaka
u mjestu u kojem trenutno živim
Prestani se baviti šamanima i čuvati mi mjesto na nebu
Ništa nisam znao prije rođenja, tako niti nakon smrti ništa znati neću
Bilo je ovo vraški dobro putovanje sada zvuči tako blijedo
Bilo je ovo vraški kratko putovanje
-Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.
