Oproštajna

25 dec
Anesa Šesto

Praštam tebi djevojčice mila,
odrazu iz ogledala.
Praštam ti što si nekad donosila krive odluke
i voljela one, koji ne vole tebe.
Praštam ti za svaki ožiljak koji ova djevojka danas nosi.
Praštam ti sve polomljene kosti,
ali i srce koje je danas zbog tvoje naivnosti samo mišić za pokretanje krvi u organizmu.
Praštam ti svaki žulj od one prelijepe cipele,
koje si i ti samo voljela gledati, ali obuvala si ih kad si njega pokušala sretati.
Praštam ti što su mi sad oči tamnije,
što mi je kosa rijeđa i svijetlija.
Praštam ti za svaku uskraćenu čokoladicu dok si pokušavala uklopiti se u neki kalup.
Praštam ti za svaku uvredu,
koju si uputila mom odrazu u ogledalu,
jer nisi ti kriva što si bila nejaka, slaba da na njihove riječi ostaneš gluha.
Praštam ti djevojčice čak i to što si dopustila ljudima da te zasjene svojom sitnošću.
Kako da ti ne oprostim mila moja,
pogledaj u šta si izrasla.
Možda ti više ne postojiš, postojim ja.
Ova djevojka, bez ijednog straha koji stanuje na planeti ovoj.
Djevojka širokog osmijeha, britkog jezika, iskrenog pogleda.
Ova koja tvoje snove kojih si se bojala ostvaruje.
Nisi ti tako davno nestala, nisam ni ja tek postala.
Ne opraštam samo tebi djevojčice imena mog.
Opraštam i njemu koji te nije htio voljeti,
njoj koja te nikad nije željela razumijeti,
profesorici koja nije vidjela tvoje mogućnosti,
onom koji te ostavio svu od krvi samu,
pa i onoj teti u butiku koja te čudno gledala kad si kupovala S veličinu.
Svima njima praštam,
za svaku suzu, riječ i djelo.
Najviše njemu, jer se od njega opraštam.
Zar on nije od tebe davno, a mene ni ne zna iako sam produkt njegovih krila.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 63 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments