Opasno sa snovima, ne vole samoću

20 sep
Jana Andrić

A to sa snovima, je opasno, znaš. Da ti ne pričam o tome kad dugo ostaneš sam. Ostajete tako samoća, tišina, ti i snovi, pa ko duže izdrži. Sanjaš i pleteš tu mrežu od “paučine” svojih snova. I što duže sanjaš mreža postaje sve ljepša i ti sve više toneš u svoje carstvo snova. Budiš se sa snovima, djeliće svojih snova vidiš u prolaznicima, srećnim parovima, dječijim osmjesima, nebeskom plavetnilu, zvijezdama, i sklapaš tako svoju slagalicu snova, pažljivo birajući svaki djelić tog čudesnog mozaika, nadajući se da će jednom, ipak, neki od tih djeliće postati stvarnost. A poslije, poslije kad jednom poželiš izaći, mreža je previše čvrsta da nemaš kud. A onda izađeš, uveče, sam, u šetnju i taj večernji mir, ta svjetla grada, ta večernja svježina, “poliju” te kao hladan tJana Andrićuš, trgnu te iz carstva snova i shvatiš koliko si sam. Shvatiš koliko god lijepi tvoji snovi bili nemaš onoga ko bi te držao za ruku i koračao s tobom, u čiji bi se zagrljaj sklupčala, s kim bi napravila još “jedan krug”, s kim bi znala da je sve uredu i onda kad nije. Tako nestaje sve, kao kula od karata porušena daškom vjetra. I zato opasno je sa snovima, snovi ne vole samoću. Snovi su kao opijum, kao “droga” s koje se teško skidaš ukoliko pređeš tu granicu. I tako ostaješ tu negdje ni na zemlji ni na nebu, nemaš snage za let, ali ni hrabrosti da prihvatiš pad. Ne možeš da vrisneš, a tišina te razara. Hteo bi da kažeš, al’ kome i šta? I tako ostaješ tu negdje, između jave i sna, vrha i dna. Koračaš tiho na vrhovima prstiju, ćutiš, da snove ne probudiš. Čuvaš ih, jer na kraju ti oni i ostaju, čuvaš pa makar i snove, jer ko zna, možda jednom ipak…

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 37 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments