Ono što mi dušu hrani je…

31 aug
Sanel Karavdić

Kao i tijelo, i duša ima potrebu za uživanjem. Kako tijelo i duša
čine jednu
kompaktnu cjelinu zvanu čovjek, iako se ta dva pojma razlikuju, oni su
mnogo bliži jedno
drugom nego što se zapravo čini. Jer, kako kaže ona izreka: U zdravom
tijelu, zdrav duh.
Za mene, najljepša hrana za dušu je odlazak od brzine života u mjesta
gdje je
brzina prolaska vremena nepostojana. Tamo ne vladaju ljudi, pa osjećam
potpunu slobodu
u svakom uzdahu. U takvom ambijentu nema signala koji bi ometali moju
frekvenciju
razmišljanja i življenja. Jedini zvukovi koji dopiru do mog sluha su
cvrkut ptica i šum
lišća, kat-kad iz daljine osluhnem drvosječu dok obavlja svoj posao.
Ne dozvolim da mi to
pokvari mir u kojem se nalazim da bi se moja duša osjećala
neograničenom i što
slobodnijom. Pred sebe postavim sto sa svim svojim djelima i pomno
posmatram posljedice
svih postupaka. To je svojevrstan sastanak sa samim sobom, a i za mnoge
se čini kao teret i nešto što je neugodno. Smatram da je to
najneophodnije sastajanje i da je za dušu najbolje da energiju crpi iz
izvora koji je obrazuje. Djela su onakva kakva je i duša, kao što je i
duša slika naslikana svim urađenim djelima. U stanju samoće i
okružen predivnim Božijim
stvaranjem Božijim, pokušavam svoje misli i ideje o budućnosti što
više usmjeriti ka dobru, kako bih se u svijet vratio što ispunjeniji i
prepustio se životnim tokovima. Iako mi takva
samoća odgovara, ne bih želio iskusiti usamljenost, tako da često
hranu za svoju dušu nalazim i kod drugih ljudi. Najviše volim slušati
majčine savjete i njene me riječi uvijek odvedu u jednu novu dimenziju
poimanja svega oko sebe. Teško bih bez tog izvora utolio žed, jer je
duša kao biljka koju je potrebno zaljevati. S druge strane, biljka o
kojoj se ne
vodi računa, teško može dati neki cvat ili plod, i prva poteškoća
može ostaviti trajnu štetu. Moji odlasci u prirodu jačaju i moje
tijelo jer ponekad znam satima šetati zelenim krajolikom i diviti mu
se. Bez tjelesne vitalnosti i duša se dodatno ograničava, ako ne može
napraviti svaki pokret koji želi napraviti. U odnosu tijela i duše,
duša ipak biva pokretač, pa je stoga duševna hrana prioritet.
“Porazno je u životu pojedinaca što prije klone duh nego
tijelo.”(Marko Aurelije).

—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 10 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments