Online nastava

25 maj
Jasmina Faljić

Zašto ne možemo ići u školu zbog korona virusa? Kada ćemo se vratiti u školske klupe i hoćemo li se uopće vratiti? Sve su to pitanja koja se provlače po medijima,televiziji i našoj okolini ovih dana. Zbog korona virusa ne možemo sjediti u školskim klupama i pratiti nastavu zajedno s nastavnicima  i školskim kolegama zato što se virus jako lahko širi pa se možemo svi kolektivno zaraziti. Da bismo išli u školu morali bi smo držati rastojanje od najmanje 1,5 metara a to je nemoguće, morali bismo  nositi zaštitne maske, rukavice, konstantno dezinfikovati ruke a tu atmosferu i takav način školovanja niko ne želi. Kada ćemo se vratiti u školske kluple i hoćemo li se uopće vratiti je pitanje na koje bi svi mi htjeli znati odgovor, a izgleda da niko ne zna

I ako su škole razdvojenje od svojih učenika, nadjen je način da budemo zajedno a odvojeno. Taj način je online nastava. Nešto novo i pomalo  neobično za sve nas, ali s vremenom se navikavamo primorani smo. Proces online nastavne nije isti kao proces redovne nastave. Jednostavno nije isto kada nam nastavnici pošalju lekciju ili prezentaciju putem interneta i kada nam objasne u školi. Ali se trude da nam što više pomognu i da izadju u susret,jako se trude i imaju razumijevanja. Kako se nastavnici ,profesori  trude tako i mi. Budimo se na vrijeme kako bi mogli upaliti računar,laptop ili mobitel i provjeriti šta su nam to novo i uzbudljivo poslali nastavnici na e-mail, školsku grupu ili virtualnu učionicu google classrom. Uzimamo  svoje sveske pišemo,prepisujemo,radimo,učimo,borimo se,tražimo pomoć od roditelja,prijatelja da nam pomognu, ali ipak većinu toga moramo raditi samostalno i odgovorno bez kašnjenja.

Mnogo toga novog i drugačijeg smo vidjeli u svom odgojnom i obrazovnom radu kroz online nastavu. Postali smo mnogo samostalniji u izvršavanju obaveza i mnogo smo zreliji, znamo šta želimo, a šta ne,pomažemo i izlazimo u susret jedni drugima,snalazimo se jednostavno postajemo  bolji ljudi. Internet nam je trenutno najbolji prijatelj i kroz njega prolazimo teške dane. Ali možda ipak provodimo više vremena na interentu nego inače.Poželimo na kraju napornog dana izaći vani i družiti se s prijateljima,porodicom,prošetati psa ili jednostavno biti na svježem zraku. Ali ne , ne možemo, ne smijemo zato što postoji  zabrana izlaska iz kuće mladjim od 18 godina to je znak i ako ga prekršimo naši roditelji će dobiti kaznu, novčanu kaznu.Moramo biti zatvoreni u kući bez škole i normalnog života,bez naših starih,uobičajnih navika i svakodnevnice.A da li se nekad neko zapita kako ovo sve utječe na naše psihološko stanje i naš um,na silu  smo otrgnuti od prijatelja i svježeg zraka,zatvoreni i sami. Do kada će ovo trajiti i hoćemo li ikada više imati normalan život je pitanje za milijon dolara.Ali samo se jedno zna, a to da se priroda i svijet odmara od ljudi i naših navika kojima zagadjujemo okolinu.

Nadam se i kada se sve vrati u normalu da će svijet i dalje ostati čist i disati punim plućima.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 76 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments