Mi ćemo, noćas, ponovo odmoriti kosti
Tamo gdje drugi ni mislima ne mogu
Naša su trupla u izbjeglištvu
Dom imamo samo u mašti
Nisu nas spojili ljudi, čudne okolnosti, ni najmanje slučajnosti
Nama se desilo ovo:
Našle se nesreće da tješe jedna drugu
Danas se prijateljstva hrane putovanjima,
skupim poklonima, lažnom srećom
Ti i ja razgovorom obiđemo svijet
Poklone i smijeh kupimo suzama
I tvoja i moja porodica su trošne kuće
Samo ih život roditelja dijeli od rušenja
Opet se nebo nad nama muti
Svi su pobjegli pred kišom
Dođi!
Sperimo zemaljsko prokletstvo
Ko nekad hajde da pokisnemo
Toliko smo puta trebali ljubav, a ko za inat nije je bilo
Zar da pod stare dane sebe rasipnički dajemo voleći bez mjere?
Mi ćemo, noćas, ponovo odmoriti kosti
Tamo gdje drugi ni mislima ne mogu
Mi, po nacionalnosti ljudska bića, domaju imamo samo u osami
Snage nam treba
Snage, kad naprave sačekušu
Još samo u pozorištu možemo pokidati okove ubogog života
Ja znam, ne može se izbjeći
Sve će nas nož tuge ubosti
Da, noćas ćemo, ponovo, odmoriti kosti
Pjesme Mirze Pinjića možete pročitati u zbirci pjesama “Ekshumacija duše”
Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
