Odjeci

14 maj
Asja Spahalić

Te noći zvijezde nisu sijale na nebu. Čak se i mjesec sakrio u strahu od smrti.
Tama koja je prekrivala Zemlju pronašla je svoj izvor kod vijenca planina. Stare planine, davno zaboravivši zašto i kada su se izdignule na tome mjestu, škrto su čuvale svoje tajne i prolaze. Ali, te noći, i one su strepile.
Usamljena kola, jedna ili dvoja, prošavši pored divovskog kamenja bi ubrzala pod panikom konja koja se prenosila i na njihove kočijaše. Znali su ljudi da se čudovišta i mračne sjene kriju u tim visinama, ali te noći čak su se i bakače povukle duboko u utrobu zemlje i u svoje proklete jame.
Prisustvo, koje su ljudi osjećali, nije se te noći pojavilo bez razloga. Međutim, čak i kada bi pogledali u visinu kamenih divova, ljudi ne bi mogli da razaznaju ono što ih je promatralo. A, ionako im nije bilo do zadržavanja jer prazno nebo je grmljelo i, po njihovom iskustvu, najavljivalo nevrijeme s kišom.
Samo što – nije grmljelo, a planina nije bila prijetnja.
Nevidljivi golim i smrtnim okom, dva zmaja su ležala na zaravnjenom vrhu planina stopljeni sa neravnim obrisom prirode. Čineći veličanstvenu sliku za bogove, smrtnicima su bili potpuno neprepoznatljivi. Ipak, koliko god se oni činili slični obavijeni tamom – jedan nije bio zmaj… Ni blizu.
„Ponekada smo mi samo nebitna šteta u nečijem tuđem ratu protiv samog sebe.“-progovorio je nezmaj, a njegov glas iz ognjenog grla i ubojite vilice, smrtničke uši su čule kao grom. Razgovor koji su živi divovi vodili, bio je potaknut zmajem. Stari poziv u pomoć, nagnao je zmaja strane zemlje da ponovo pozove prokletog poznanika čije postojanje još uvijek nije u potpunosti razumio.
„Uništavaju nam sve.“-bio je jedini odgovor koji je zmaj izgovorio. Volio je jasne i kratke izjave, ne gubeći dragocjeno vrijeme i vatreni glas.
„A ja tu ništa ne mogu.“-odvratilo je čudovište, naslonivši svoju umornu glavu na prednje noge ispružene na kamenu. Spavalo mu se i kajao se što je zaboravio popiti svoj napitak. Nije mu se ni razgovaralo sa prirodnim neprijateljem koji je tražio nemoguće stvari od njega. A nije mogao ni da se otarasi nemirnog osjećaja u kostima koji ga je podsjećao na njegovu ukletu dušu. Iako je njegovo prirodno obličije budilo snagu i želju za životom u njemu, nije se mogao pomiriti sa činjenicom da je čudovište. Zmajoubojica. Krajičkom oka je pogledao u Li Yua, čiji je izraz lica oslikavao brigu, a tijelo mu je bilo toliko napeto da su mu se spuštena krila svakomalo trzala.
„Ja sam samo čudovište rođeno da bi ubijalo zmajeve. Ali…to ne znači da ja to želim.“
„Ne razumiješ. Zato mi je i potrebna tvoja pomoć. Moji bogovi su me poslali tebi. Vidio sam tebe u predskazanjima. Ti si spas.“-zmaj, plemićke duše, je uspravio svoje zmijoliko tijelo na rep, ispruživši široka krila. I žuta boja njegovih krljušti je te noći izgledala crno.
„To nema smisla, Li.“-nezmajeva dječačka duša nije skrivala svoj nestašluk u davanju nadimka kosookom caru-„Kakav sam ti ja spasitelj? Nemam ja nikakvu namjeru da se borim. I ratujem protiv nekih tamo zmajeva u daleko udaljenoj zemlji od moje. Da ti ne lažem, drago mi je što su mene pustili na miru. A…imam ja i svojih briga…“-spustio je glavu na stranu izdignuvši pogled prema naselju Milo na koje su planine davale savršen pogled odozgo ne znajući da su ljudi u njemu već bili sigurni da će kiša padati zbog grmljavine njegovih riječi.
„Ja te molim…“-to je zainteresiralo čudovišnu pažnju koji je podigao glavu i okrenuo se ka zmijolikom zmaju koji je gledao ispred sebe, jer mu je ponos zabranjivao da ponizno moli-„Molim te…da se barem češće susrećeš sa mnom. Obećajem ti da ćeš shvatiti.“
Nezmaj je nezadovoljno zarikao na molbu. Urođena dobrota mu nije dozvoljavala da odbije takvu molbu, ali je želio sve samo ne da provodi vrijeme u proždrljivom prokletstvu.
U trenutku kada je htio da odbije i kaže zmaju da negdje drugdje potraži pomoć i razumijevanje, ugledao je malenu leteću svjetlost koja se skrivala iza kamenog uzvišenja. Neko bi je lahko zamijenio sa krijesnicom. Ali, baš suprotno:
„Alalia, opet te vidim.“
Čim je to izgovorio, žuti zmaj se nakostriješio:
„Ti dovodiš izdajice!“-zarikavši bijesno na crnu alu i zagrmivši duboko iz grla pustio je plameni mlaz prema stijeni iza koje se krhka vila skrivala.
Srećom, ala je bila brža i, zamahnuvši krilima, svojim tijelom je zaštitila stijenu i užasnutu vilu iza nje.
Urliknuo je od boli kada ga je vatra opržila, ali ta ozlijeda je bila ništa naspram onih kojih je znao steći.
„I ti hoćeš da ti pomognem?!“-savio je prednje noge, izdigavši zadnje, da bi stao u napadački položaj, raširivši ogromna krila-„Ti si izdajica!“-rika mu je poprimila životinjsko bjesnilo.
Žuti zmaj, sa nakostriješenim krilima, zažarenim nosnicama i iskešenim zubima, našao se zbunjen. Sav njegov ljudski razum se izgubio u nagonu da ubije osobu koja ga je izdala.
Ali nije mogao.
Znao je da mu je ukleto stvorenje jedini spas.
Zbog toga je, iznenadivši razbiješnjenu alu, samo zamahnuo krilima i nestao u tami noći.
Dišući duboko i kratko, u pokušaju da pojmi sve što se dogodilo u sitnom trenutku vremena i kako se miran razgovor izobličio u ugaslu vatrenu ranu na njegovom lijevom boku, Goražd je stajao skamenjen poput skulpture.
Napokon došavši sebi i okrenuvši se da provjeri kako je njegova vila, iza stijene nije ugledao nikoga.
Nestala je.
Šokiranog izraza lica i još uvijek kratkih uzdaha, oprezno se spustio na kamenu podlogu, želeći dati vremena rani da se smiri. Nadao se da će moći zacijeliti bez ožiljka.
Ovo je bilo neplanirano, bilo je sve što je njegov podivljali um mogao stvoriti prije negoli je ugledao leširane ljudskog oblika kako izlaze iz Granične šume.
Srce mu je stalo.
Osjetio je miris koji se širio iz njihovih razjapljenih čeljusti.
Miris krvi.
Miris očeve krvi.
Urlik boli rasjekao je nebo u treptaju oka da su hladne suze u mlazovima napale zemlju.
Stogodišnja zmija je zamahnula krilima, pridruživši se vjetru.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 24 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments