U decembru 2010. godine, naša veza je punila 10. godina. Ja sam osjećala da se na dan godišnjice naše veze trebamo vjenčati, a ti si radio sve po mom osjećaju i želji.
Vjenčanica iz mojih snova, doletjela je u realnost, 9. dana prije svadbe.
Mjesto slavlja, dekoracija, tvoje odjelo, šminkeri, frizeri.. Sve je rezervisano 8. dana prije najljepšeg dana, a na nama je bilo samo da odbrojavamo.
7, 6, 5, 4, 3, 2, 1. Došao je taj dan. Dan kada ćemo našu ljubav pokazati svim zvijezdama, vasioni i Bogu.
Dan našeg vjenčanja je pokucao na vrata.
Trenutak tvog okretanja i spuštanja pogleda od glave do pete kada si me vidio u vjenčanici prepunoj sjajnih kristala sa kosom puštenom i sa svedenom šminkom. Tvoje iskrene suze i hladne drhtave ruke koje su me grlile.
Govorio si da me voliš i da želiš da ti svaki dan bude ovakav, govorio si to kao da si nešto predosjetio.
Naše burme su nas samo napokon povezivale kao muža i ženu, a papir kao papir.
Kada smo oboje čuli izgovorene glasove koje su krasila slova ” Da “, osjetila sam da je još neko tu sa nama ali nisam znala ko.
Ulazak u salon, ples, aplauzi najbližih i pjesma The show must go on.
Noć je tekla. Gosti su se veselili, jeli i pili, a moji kristali na haljini su gubili svoj sjaj.
Vedro nebo i sjajne krupne zvijezde su bile prekrivene crninom. Ti i ja smo stajali na terasi, a našu strast u poljupcima nisu omele ni krupne kapi kiše. U trenutku odvajanja naših mokrih usana, jedan kristal sa moje haljine, pao je na tlo i raskomadao se u 10 dijelova.
Čuli smo to kao udar groma. Ti si čučnuo da ga podigneš, a vjetar je nosio sve pred sobom pa tako je i tebe odnio od mene.
Andjele moj, najljepši. Zvijezdo najsjajnija.
Sunce toplo. Ljubavi najvoljenija.
Naš najdivniji dan, prekinula je tvoja iznenadna smrt. Ta noć bila je skrhana bolom i okupana tugom.
Neprospavana noć, ujutru mi je donijela riješenu zagonetku.
Znaš kada sam ti rekla da osjećam da je neko tu sa nama kada smo izgovorili najljepše
” Da “.. Dragi moj S, to je bila moja trudnoća.
Bog je tako htio. Sebi je uzeo tebe, a meni je poslao dječaka i djevojčicu.
Dorotea i Aleksa. Ona imena koja su nam stajala u ladici noćnog stolića.
Sada nakon 11. godina, i dalje nosim tvoju burmu, nosim tvoje prezime i odgajam jednog tebe i jednu sebe.
Ostavio si mi ih u amanet, a moja vječna zakletva tebi, odgajaću ih tako da budu isti kao i ti.
—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
