O dometima pogleda

28 jan
Amina Hrnčić

Kada bi svijet bio ogledalo mojih želja,
I cijeli stao u džep moždane vijuge,
Opet ne bih uspjela imati
Savršenu pjesmu o kutiji.

Svako ima svoju.
Za nekog je to tamnica,
Za nekog uskrsnuće.
Za jedne je ona dokaz postojanja Boga,
Za druge grumen, iz kog je krenuo svijet i
Utjelovljenje lica evolucije.

Poklanjam ti ovu kutiju.
U njoj nema ništa oštro, ni tvrdo –
Da bode, da grebe.
U ovom prostoru nema
Niti pauka, niti plijena,
Samo nešto što je nalik mreži.

I nema straha, ni boli,
Niti one divlje rijeke što živi ispod mosta
Koji se prividno ljulja, i koji te plaši,
Stoga se ispravi i pogledaj na grad u daljini;
I idi hrabro.

U njoj, zamisli, nema –
Zatvorenih prostora,
Niti drugih kutija,
Tamnih oblaka da se tuku,
Ni buke.
Ljudi nema u ovoj kutiji.
Laži nema.
U ovim kostima danas
Možda ni mene nema,
A neće biti ni kutije, prihvatiš li da ne postoji.

Uzmi ovu moju kutiju
(Oslobođen kutije).

(Visited 8 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments