Noću po hladnim ulicama

30 jun
Forough Farrokhzad

Ne žalim ni za čim;
Podnesak mi zaustavlja misli,
Bolno pokoravanje;
Poljubila sam križ svoje sudbine
na vrhu vlastite Golgote.

Noću po hladnim ulicama
Parovi uvijek izlaze oprezno;
Noću po hladnim ulicama
Nema razgovora već samo
“Zbogom, zbogom!”

Ne žalim ni za čim;
Čini mi se kao da moje srce
kuca negdje izvan vremena;
Život će opet obnoviti moje srce
I maslačak koji leti daleko
Po vjetru iznad jezera
Obnovit će me.

Ah! Vidiš li
Kako puca moja koža?
Kako se mlijeko nakuplja
U venama mojih grudi?
Kako nastaje krv
njegovog hrskavog rasta
U mojim bolesničkim slabinama?

Jesam li ja ti,
ti,
I Onaj jedini koji voli,
Onaj koji iznenada nalazi u sebi
Nejasnu vezu s tisućama
čeznutljivih, nejasnih stvari;
A ja sam snažna požuda zemlje
Što privlači sve vode
Da oplode ove ravnice.

Slušaj moj daleki glas
U gustoj magli zazivanje zore;
I pogledaj me u tišini
ovih ogledala
I vidi kako ja ponovo dotičem
Tamne dubine svojih snova
S patrljcima mojih ruku,
A moje tetovirano srce je kao krvava mrlja
Na nevinim trenucima
životne sreće.

Ne žalim ni za čim;
Razgovaraj sa mnom, ljubljeni moj,
O onima drugim “Ja”
Koje ćeš naći
U hladnim noćnim ulicama
S istim zaljubljenim očima,
I zapamti me
po tužnim poljupcima koje stavljam
Na lijepe bore
ispod tvojih očiju.

– Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.-

Dunjalučar

(Visited 5 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments