Nikad te neću zaboraviti

12 apr
Emina Nuhić

Na ulici te sretoh. Tvoju sjenu prepoznah. Laganim koracima dolaziš do mene. Moje tijelo pretvorilo se u kamen, stoji i čeka da dođeš. Moje srce hoće da iskoči iz grudi. Osjećam kao da će puknuti. Stojiš pored mene i šutiš. Tvoje usne žele nešto reći, ali kao da im je neko zabranio da govore. Tvoje tijelo kao da želi krenuti, kao da želi pobjeći od mene. Ali, ne može. Okrenulo se, pogledale su me te oči. Kao da su sve zvijezde svemira sazdane u tim očima. U tim crnim očima. Svakim pogledom kao da sve više trepere…Pogledaše me najljepšim i najčudnijim pogledom, a usne izgovoriše: “Nikad te neću zaboraviti…”. Otišlo je. Nisam željela da ode, ali je otišlo. Otišla je i moja duša za tvojim tijelom, za tobom. Htjela sam sam krenuti za njom, za svojom dušom. Ali, nisam mogla… Nisam imala snage. Ali, možda jednog dana hoću. Možda ću skupiti snagu i krenuti u potragu za svojom dušom, za tobom. U potragu za tim očima. Možda…Jednog dana…

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 104 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments