Neka pogledi pričaju za nas

19 nov
Alma Brkić

Tako bih voljela da si sada ovdje.
Tako bi mi godio tvoj zagrljaj i tvoje rijeci.
Voljela bih da mogu ponovo da vidim onaj smijesak na tvome licu.
Znas,one noci bio si prelijep.Bio si naprosto nesto sto mi sada ne izlazi iz glave.
Mjesec ti je osvjetljavao crte lice,a ja kao da sam uplovila u drugu dimenziju.
Zapamtila sam svaku.
I zapitam se ponekad,sta bi bilo da znas da mi nedostajes?
Sta bi bilo da sam ti te noci rekla da sam ludo zaljubljena,
da mozes da ucinis da odem daleko u zvijezde,
i da gore potrazim mjesto gdje mogu ostaviti sve emocije upucene tebi?
Te noci bio si moj.
Nestvaran.
Na rastanku sam te gusila svojim zagrljajem,ali jedno nisi primjetio.
Pustila sam suzu na tvome ramenu.Ona je govorila da ne zelim da odem.
Da trebas da me uzmes za ruku i da mi kazes sve sto ti je na dusi.
Jer znam da nisi ravnodusan prema meni i da te nesto tjera da se svaki put vratis u moj zagrljaj.
Ja cu i ovaj put cekati da se ponovo pojavis.
Da me ugrijes svojim poljupcima i da zajedno uzivamo u tisini.
S tobom je tisina neprocjenjiva.
Pogledima pricamo,dok nam se ruke dodiruju.
Ali najteze mi je palo kada si mi dodirnuo dusu.
Kada si mi pokazao koliko me dobro razumijes,
i koliko krijes,u isto vrijeme,i boli i snage u sebi.
Dodirnuo si me samo jednom recenicom.
Jednim pogledom.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 54 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments