I noćas je nebo obojeno,
opet mu o tebi pričam,
kao da drugi ljudi ne postoje,
kao da se samo tebe sjećam.
I noćas mislim na tebe,
kao i prošlu i neku treću noć,
znam da još dugujem ti sebe,
a sad kraj tebe ne mogu proć’.
Da li vidiš boje kao ja?
Ili tebi već je nebo plavo?
Kuda idu osjećanja sva,
kada bez nas ništa nije pravo?
Kuda idu ljudi kao mi?
Da li sreću negdje drugo nađu?
Da li nebo gledaju kao ja,
ili kao ti se već nekako snađu?
Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.
(Visited 23 times, 1 visits today)
