Nas dvije

26 mar
Jasmila Talić – Kujundžić
Nas dvije

Iz mog tijela u svijet jedna duša je izašla
U isto vrijeme izgubila sam se i pronašla
U buri ranjivosti, odlučnosti
Gubljenja i vraćanja nevinosti
Krivice, suza i traženja da se sebi oprosti
Ne znajući više kako da se premosti
Promjena djeve u sebi u majku novorođenu
Tražila sam u sebi onu staru ženu
Ali nje nije bilo više –
Rasula se poput kiše
Po trotoaru novog života
Rasula se ta ljepota
Cureći poput majčinog mlijeka
I tako nastala je rijeka
Iz koje duša se napaja
Rijeka, koja me s onim iz mog tijela spaja
Ono što bio je trudnički stomak
Sad su ruke,
Sad su oči,
Sad su usne,
Sad su nabrane obrvice,
Sad su bucmasti pregibi,
sad su obrazi
Obasuti hiljadama poljubaca prštećih
Nema više one stare i ja joj kažem: “Zbogom.”
I ja joj kažem: “Dobrodošla.”
I ja joj kažem: “Znam da nije lahko,
Ali POLAHKO…
Polahko, i vas dvije ste bile jedno
Ostat ćete zajedno
A onda Put života dalje određuje
Neka se nova TI raduje i samo diše –
Jer OVAJ TRENUTAK je najbitniji.”

– Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.-

– Dunjalučar

(Visited 9 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments