Previše je onih kojima ćete lijepu riječ pokloniti.
Malo je onih čiji ćete rastanak prihvatiti.
Malo je onih koji su vaše srce grijali i dušu ljepotom svojih riječi pročišćavali.
Ali…moralo je tako biti.
Nebo ih je uzelo sebi, iako to niste željeli.
Moralo je.
Nebo je uzelo sebi one najbolje, onda kada ste se najmanje nadali, onda kada niste
željeli.
Onda kada ste se najviše trudili da ostanu ovdje. Među nama. Sa nama. Zajedno.
Ali nisu. Morali su otići.
Kako bi vječno motrili na vas, pazili na vas s mjesta na kojem je sve bolje, kada već
ovdje nisu mogli uvijek paziti na vas.
Možda vam se u snu jave.
Likom, osmijehom, lijepom riječju.
Možda vam se jave kada ih najviše priželjkujete.
Možda vam se jave kada im se najmanje nadate.
Možda se jave samo kako bi došli, pokucali na vrata vašeg srca, ostavili vječni trag i
otišli. Samo da bi vam se opet mogli vratiti.
Budite strpljivi.
Moralo je
14
dec
(Visited 74 times, 1 visits today)
