Dolazi vrlo dobro poznati miris oktobarskih noci,hladne,kisovite uz
mirise opalog lisca, pecenih kestena i one uvele ruze na mom prozoru
koja je poput mene uvenula na taj dan kada si otisla i vise se nisi
javila.
Od tog dana ta moja prica vise nije bila ista,niti ce ikada biti jer
jedino svjetlo u mom svjetu tame,tajanstvenosti i sutnje si bila ti koja
si u njega unijela boje duge kakve do sada nisam vidio, ali u 2
recenice to se sve srusilo i vratio sam se svojim starim stazama dubokog
razmisljanja djelimicnog rasuca sa dusom koja luta stazama univerzuma
koje vode svuda osim u tvoju ulicu.
Osjeti se nedostatak mirisa kose pune kise i toplog zagrljaja u ovim
hladnim danima da te sacuvam od hladnih vjetrova.
Takodje te oci posjecene vjetrom koje su sjajile bas kao i moje,prije
sam bio neko
Dok sada ne znas ko je i male stvari se broje dok porazi se roje, plovi
barka puna osjecaja,razocarenja i tuge u nadi da ce naci svjetionik i
usidriti se na obalu gdje ce biti mirna ako je talas ponovo ne odnese u
more lutanja i praznine gdje ce ponovo lutati i tako iznova i iznova sve
dok jednog dana dodju vise sile i potope barku ba se nadje sa ostalim na
dnu mora….
—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
