Migrantska ili politička kriza u Bosni i Hercegovini?

14 mar
Naimarević Bojana i Amović Jovana

Migrantska kriza i problem migranata problem je koji potresa Europsku Uniju već duži period i problem oko kojeg sama Unija nema jedinstven stav. Kao takav smatrao se isključivo situacijom kojom se trebaju baviti europske institucije a ne Bosna i Hercegovina. Tako je bilo sve do prvog talasa migranata i izbjeglica koji stižu na državnu teritoriju. OSCE je uradio „Procjenu situacije u vezi sa migrantima i izbjeglicama u Bosni i Hercegovini“ koja se odnosila na prvu polovinu 2018. godine. Iako je migrantska kriza u Evropi počela dosta ranije, Bosna i Hercegovina se pokazala kao potpuno nespremna zemlja po pitanju rukovođenja situacijom u vezi sa migrantima, što je pomenuta analiza i pokazala. Odgovorne institucije u BiH vezano za migrante su Ministarstvo bezbjednosti, odnosno Granična policija, zatim Služba za poslove sa strancima BiH, javne zdravstvene ustanove, centri za socijalni rad, MUP, lokalne uprave, tužilaštva i sudovi, te druge nevladine organizacije i zajednice. U svojoj procjeni OSCE zaključuje „da su relevantni akteri u BiH nedovoljno koordinirani i nedovoljno pripremljeni da odgovore na trenutnu situaciju u vezi sa migrantima i izbjeglicama u zemlji“.

Da krenemo od granične policije i Ministarstva bezbjednosti BiH koji nemaju nikakvu jedinstvenu instrukciju o pravilnoj proceduri prilikom pristupa i provjere migranta. Samim tim smanjuje se mogućnost identifikovanja trgovine ljudima. Evidentno je da granična policija nema dovoljno ljudskih resursa, posebno stručnog kadra kao što su prevodioci i kulturološki medijatori. Međutim DGS nije jedini koji ima ovaj problem, ista situacija je u većini institucija, kao na primjer u Službi za poslove sa strancima, koji pak nemaju nikakve smjernice za postupanje po slučajevima ugroženih migranata. Još jedan, jednako loš primjer, su Ministarstva unutrašnjih poslova, na svim nivoima. Kvalitet obavljenog posla policije u slučajevima vezanim za migrante je vrlo upitan također radi nedovoljnog broja prevodilaca, a pogotovo kulturoloških medijatora. Socijalne službe nisu ništa bolje, u nedostatku instrukcija kako postupati u slučajevima kada su u pitanju migranti, neke službe su odbijale da uopšte prime migrante, a broj djece bez pratnje među migrantima upšte nije zanemariv, te je to problematika kojoj se treba pristupiti na jako ozbiljan način. Jedinstvena instrukcija nedostaje i domovima zdravlja, gdje ukoliko se javi migrant sa povredom, ustanove postupaju na različite načine, u nekim slučajevima troškove liječenja pokrivaju nevladine ili međunarodne organizacije, dok negdje se ti troškovi plaćaju iz zdravstvenog fonda. Dobra koordinacija izostala je kod tužilaštava i sudova, kao i kod lokalnih samouprava, da ne govorimo o nevladinim, međunarodnim ili vjerskim organizacijama, gdje je sistem potpuno decentralizovan.

Neslaganje institucija i zvaničnika na državnom nivou, međusobne optužbe i brojni neuspješni sastanci nameću pitanje da li Bosna i Hercegovina trenutno uopće ima strategiju za kontrolu tokova migranata i ako ima da li ju je moguće efikasno sprovesti. Dok neslaganja traju i ne nazire im se kraj većina tereta zbrinjavanja izbjeglica i migranata pada na lokalne vlasti (uglavnom u Unsko – Sanskom kantonu) i na međunarodne organizacije koje izdvajaju značajna sredstva za adekvatan smještaj i osiguravanje osnovnih ljudskih prava migrantima i izbjeglicama. U medijskim istupima zvaničnici na državnom nivou ističu svoju zabrinutost oko pitanja bolje i efikasnije zaštite granice u jugoistočnom dijelu zemlje, oko humanog i korektnog zbrinjavanja migranata i izbjeglica koji su već stigli na državnu teritoriju i oko održavanja adekvatne sigurnosne situacije na mjestima gdje su smješteni dok lokalne vlasti ističu kako ta zabrinutost nije urodila konkretnim rezultatima i konkretnom akcijom s državnog nivoa. Na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine , prema jednom od dostupnih podataka, trenutno boravi 21.456 migranata i, prema nekim predviđanjima, novi priliv se očekuje dolaskom proljeća i boljih vremenskih uslova. Lokalne vlasti u Unsko – Sanskom kantonu upozoravaju da više nemaju kapaciteta za nove migrante te da se ubuduće o problemu pobrinu državne vlasti u Sarajevu. Ostaje da se vidi na koji način će institucije u narednom periodu sarađivati i da li će uspjeti dogovoriti zajednički pristup problemu.

Kao što je to slučaj sa državnim institucijams tako ni mediji problemu migrantske krize nisu prilazili s posebnom pažnjom. Eventualno su ga se doticali s empatijom referirajući se na situacije koje su prošli mnogi BiH građani u proteklom ratu. Tako je bilo sve do trenutka kada je BiH postala aktivni sudionik dešavanja i kada se počeo mijenjati odnos javnosti prema migrantima, velikim dijelom uslovljen upravo medijima i njihovim izvještavanjem. Od početka krize u BiH medijima je o istoj objavljeno više hiljada priloga i kako se kriza pojačavala tako se odnos medija mijenjao od početne empatije do otvorene stigmatizacije, objavljivanja tekstova s političkim prizvukom, karakterisanjem situacije kao humanitarne krize pa do apelovanja da migranti i izbjeglice predstavljaju sigurnosnu prijetnju po BiH.Većina medijskog izvještavanja ne pravi razliku između migranata i izbjeglica pa ih svrstava u jednu ili drugu kategoriju, češće u kategoriju migranata. Prema načinu izvještavanja može se uočiti izvještavanje u kojem se oni stigmatizuju odnosno nastoje kolektivno prikazati kao negativni, zatim prikazuju kao opasnost po BiH građane bez argumenata i dokaza već na osnovu pretpostavki i kao opasni kriminalci i prestupnici. Mnoštvo je naslova koji na senzacionalistički način i preuveličanim prikazom situacije kroz naslov nastoje dramatizovati situaciju i povećati čitanost. Takvi primjeri su najuočljiviji u online medijima. Pored ovakvih vidova izvještavanja nerijetko je i empatično izvještavanje u kojima se migranti i izbjeglice prikazuju kao žrtve neefikasnog sistema koji nije našao adekvatan način da se za njih pobrine.

Sa dolaskom toplijeg vremena, očekuje se i veći priliv migranata, o tome svi mediji već bruje i već se pomalo zastrašuje stanovništvo, a šta smo mi uradili da ih spremnije dočekamo nego prethodne godine? Obzirom na incidente koji su obilježili početak ove godine vezano za migrante, reklo bi se – ništa. Za sada imamo najavljeno pojačanje kontrole istočne granice kako bi se spriječio ulazak ilegalnih migranata i reklo bi se ništa više konkretno. Mišljenje IOM-a je da se BiH ne suočava sa situacijom, da je broj migranata koji se nalaze u zemlji prihvatljiv, ali ako su najave povećanog priliva migranata tačne i ako ne riješimo probleme nedostatka naših kapaciteta i  koordinaciju unutar i između institucija koje su direktno zadužene da se bave pitanjem migranata, onda je realno očekivati da će nam se zaista desiti migranska kriza.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

 

(Visited 58 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments