Mi imamo samo jednu planetu, spasimo je!

22 jun
Dalia Bašić

U svim dijelovima svijeta osjećaju se posljedice klimatskih promjena, koje su dovele do mnogih negativnih događanja koji bi mogli umanjiti proizvodnju domaćih proizvoda, kao i kvalitetu života ljudi širom naše planete Zemlje. Najviše su pogođeni sektori koji ovise o temperaturama i količinama padavina kao npr. šumarstvo, energetika, turizam… Mnoge države i njeni stanovnici, već trpe ozbiljne posljedice klimatskih promjena, poput velikih toplinskih valova, silnih padavina, suša, neprestanih požara i ekstremnih vremenskih uvjeta, te smatraju da se nešto treba poduzeti povodom toga. Očekuje se da će u narednim godinama ove promjene biti još intenzivnije.

Na polovima i u nekim drugim područjima koja su prekrivena ledom došlo je do porasta nivoa mora zbog otapanja santi leda. To će izazvati mnoge ozbiljne probleme za naselja širom svijeta koja su smještena na obalama i uzrokovati silne štete na imovini ljudi čineći im život nemogućim. I poljoprivredne površine, u blizini obale su u opasnosti, što može ozbiljno utjecati na probleme u proizvodnji i opskrbi hranom.

Mora i okeani ublažavaju trenutnu zagađenost planete zato što su dosada upili trećinu emisija stakleničkih plinova koje se proizvedu, ali su zbog toga postali kiseliji nego što su bili u prošlosti. To je razlog zbog kojeg su u opasnosti neke vrste koraljnih grebena, kao i nekih morskih životinja, te im prijeti nestanak. I mnoge biljne i životinjske vrste koje žive na kopnu nemaju vremena da se prilagode na iznenadne klimatske promjene, zbog čega će doći do njihovog izumiranja, ali i poremećaja u stabilnosti ekosistema.

Sve oko nas se mijenja. Nažalost, u negativnom pravcu. Od početka industrijalizacije do danas, koncentracije ugljikovog dioksida, metana, dušikovog oksida i drugih štetnih tvari u atmosferi znatno je povećana, što je uzrokovalo jači učinak staklenika i veće zagrijavanje atmosfere od onog koje se događa prirodnim putem. Upotreba energije je najveći izvor emisija stakleničkih plinova od koji je oko dvije trećine povezano je sa izgaranjem fosilnih goriva za energiju koja se upotrebljava za grijanje, uređaje, promet i industriju. Ukoliko ne dođe do smanjenja emisija stakleničkih plinova, prosječna godišnja temperatura na Zemlji mogla bi porasti za pet do šest stepeni. To možda ne zvuči puno, ali bi dovelo do još težih

uvjeta za život, te katastrofalnih posljedica poput bržeg kvarenja hrane i porasta zdravstvenih problema vezanih za ekstremne vrućine. S porastom temperature, poplave, suše, kao i druge vremenske neprilike postale bi sve češće i jače, utjecale bi na opadanje kvalitete života i nedostatka osnovnih životnih potrepština. Pojavile bi se i bolesti koje su iskorijenjene, a povećao bi se broj zaraza koje prenose neki insekti i životinje. Svijet bi itekako postao teško mjesto za život ljudi, ali i ostalih živih bića na planeti Zemlji. Nestašice vode ili hrane, mogu dovesti do intenzivnijih sukoba u pojedinim dijelovima svijeta, pa čak i do novih ratova.

Ubrzano uništavanje prirode, uzrokovano ljudskim aktivnostima, ima loše uticaje na živa bića, jer živimo u svijetu koji je sve topliji i u kojem mnoge biljne i životinjske vrste neće još dugo dijeliti planetu s nama. Nažalost su neke već i nestale.

Šumski požari se dešavaju planetom i uništavaju stare šume kao što je amazonska prašuma. Svjedočili smo i velikim požarima u Australiji, topljenju glečera na Himalajima, ali i zagađenju Drine. Okruženi smo plastikom i smećem što najbolje vidimo na obalama rijeka ili na drveću koje je „ukrašeno“ plastičnim kesama, ali takav otpad vidimo i na obalama mora i okeana. Već godinu dana naša planeta se suočava sa pandemijom COVID-19 koja je osim zdravstvenih problema donijela i nove opasnosti za planetu. Maske, rukavice i ostali medicinski otpad su se dodatno našli na površini i na dnu rijeka, mora i okeana. Međutim, pandemija nam je dala i priliku da se vratimo prirodi i posvetimo našem domu – planeti zemlji. Pokazala je da ako imamo manje avionskih letova, zagađenost je manja, a priroda se počela obnavljati. Iz svjetskih metropola kružile su fotografije bez zagađenih oblaka, a i naše Sarajevo je bilo dokaz kako se ipak može nešto lijepo desiti.

Značajne promjene u ublažavanju klimatskih promjena možemo postići promjenom našeg ponašanja. Prošla godina je bila najtoplija od kako se mjeri toplina planete Zemlje. Zar nam to nije dovoljan znak? Zar je tako teško više korisititi bicikl kao prijevozno sredstvo, više šetati, rolati, trčati ili se toplije oblačiti zimi u zatvorenom prostoru. Zar je tako teško plastične vreće zamijeniti platnenim, plastični pribor zamijeniti višekratnim? Zar je tako

teško shvatiti da je potrebno oko 1000 godina da se razgradi samo jedan plastični predmet dok je za plastičnu vreću potrebno oko 240 godina. Zar je tako teško zatvoriti slavinu dok peremo zube i pri tome uštediti oko 7 litara vode, ali učiti planetu sretnijom kao i sebe jer znaš da si nešto dobro uradio? Zar je tako teško obične baterije zamijeniti onima koje se pune i shvatiti da običnima treba do 2 miliona godina da se razgrade? Zar je tako teško razvrstavati otpad, reciklirati, kupovati organsku hranu, štediti papir, a i umjesto papirnih ubrusa koristiti kuhinjske krpe? Zar je tako teško da zasadimo svoje stablo ili ljekovite biljke u staklenci i tako radimo i na svom i na ozdravljenju planete Zemlje, zar je tako teško da shvatimo da stara tegla može biti posuda za olovke, a stare čizme posuda za cvijeće?

Da li je to što isključimo svjetlo na 60 minuta širom svijeta, na Dan planete zemlje, sve što možemo učiniti za nju i za sve nas koji živimo na Zemlji? Zar je tako teško da učinimo nešto za naš jedini dom – planetu Zemlju, da učinimo život boljim za sve nas?

U sklopu najvećeg globalnog programa za obrazovanje o zaštiti životne sredine Eko-škole održano je i posebno takmičenje Mladi Eko Reporteri. Ovo takmičenje se provodi u blizu 45 zemalja s ciljem da angažira mlade od 11-18 godina da istražuju pitanja i probleme zaštite okoliša i izvještavaju o njima kroz pisani, fotografski ili video zapis, a kad god je moguće, da predlože i rješenja.

Zahvaljujući kompaniji EKOPAK – prvom ovlaštenom operateru sistema upravljanja ambalažnim otpadom, ZEOS eko-sistemu – prvom operateru sistema upravljanja otpadnom električnom i elektronskom opremom u Bosni i Hercegovini, i drugim partnerima Eko-škole su počele sa radom krajem 2018. godine i danas uključuju 33 osnovne škole i 27 srednjih škola iz cijele zemlje.

(Visited 13 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments