Mezar

2 nov
Marko Vračević

Tog dana kada sam trebao krenuti
na posljednje zbogom tebi
ožalostilo se nebo
puštajući obilatu kišu
po meni
da operem sa sebe uspomene i sjećanja;
jer ništa nas više nije vezalo.

Kako da dođem u tvoj grad
na posljednje zbogom tebi; kome?
Kada nikoga ne poznajem.
Ne poznajem ti ni majku
nad mezarom što plače
i zaziva uzaludno ime tvoje.
Ne poznajem ti ni oca
šakama što se lupa od glavu
i pušta suze, muške, često skrivene.

I čitava procesija posvećena tebi
samo su mi čudna lica nepoznatih ljudi
budeći u meni sumnju da te netko o njih voli više od mene.

Promatrati ću sve sa strane
s neke osamljenosti
ne bih da remetim tvoje obistinjene riječi
da me nikada nećeš
upoznati sa svojim roditeljima.

– Svi stavovi i mišljenja izraženi  u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.-

(Visited 1 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments