Memento Mori

3 dec
Sinan Džaferović

Vidiš…kako odrastaš, percepcija na svijet ti se mijenja, absolutno I kompletno. Za razliku od dječijeg pogleda na svijet, pogled koji je suroviji i realniji “dolazi” sav iskrivljen, distorziran. Svijet, pogled na isti I realnost za koju nas niko nikada nije pripremao ni u školi, ni kući. Kada smo bili mali, govorili su nam kako smo svi jednaki, kako sve i svakoga moramo voljeti, kako je svijet jedno predivno mjesto i kako je svaka država i nacija posebna na svoj način. U udžbenicima se ne spominju rasizam, seksizam, bespotrebna mržnja i osuđivanje koje su samo jedni od osobina koje društvo kao zajednica uči druge već nezrele mozgove vijekovima. “ON JE CRN! ON MORA DA JE MANJE VRIJEDAN/VRIJEDNA SAMO ZBOG DRUGAČIJE BOJE KOŽE”. Crni humor je samo pokazatelj mozga u ranom početku raspadanja — čuh od nekoga, nedavno. Sve više i više to prestaje biti taboo tema, sve više i više se ljudi smiju mnogo ozbiljnim stvarima za koje bi se trebali poklopiti i posramno šutjeti pognute glave s pogledom uperenim u tlo. Svi smo mi djeca u odijelu odraslog čovjeka, rekoh davnih dana. Danas si dijete koje mašta o putovanjima u druge države, jer Učitelji/nastavnici, a i drugi kažu da je toliko svijet miran, dobar i bezbrižan. Plavo-zelen geografski i veoma lijepo mjesto za obići, jer nemaš se čega bojati…ili ipak imaš? Sutra si odrastao čovjek biološki, a ipak malo dijete unutra koje vapi idalje za tim svijetom, igračkama koje nikada nisi imao mogućnost dobiti koje su druga djeca imala i mjestima gdje ti je obećano da ćeš posjetiti zajedno sa svojim roditeljima zar ne? Prevara koja je lijepo upakovana, nerealan svijet, projekcija lažnog filma koji ti se vrtio iz godine u godinu u kinu koje se nalazi iza tvojih očiju i između oba uha. Isto to kino postaje kino horror filmova i paranoje nakon što prođeš određene oluje koje nisi očekivao nikada u životu. Oduvijek su te učili da uvijek i zauvijek sija sunce, ali iznenada pukne grom i počne iznenadan pljusak, težina kubika vode i pomračenje istog sunca. Odjednom se nalaziš pod tamnim nebom iznenađen, sam i usamljen u svijetu koji te niko nikada pripremio nije. Prvi put osjetiš tjeskobu i strah, napad panike i klecanje koljena dok jedva održavaš ravnotežu na nogama. Odjednom je svijet sav crn i destruktivan bez vidika zrake sunca da se probija kroz oblake. Vrijeme čini let turbulentnim, nesigurnim i veoma opasnim. Ta turbulencija može rezultirati u mnogo načina slijetanja. Može rezultirati sigurnim slijetanjem, izdrživost u zraku ili pak pad, a tvoja reakcija nakon toga je sve. Ustajanje, hodanje ili samoubistvo. Kada si odrastao, plivao si u napuhanom bazenu s mišićima na rukama koji su ti bili pomagalo/jedna vrsta pomoći kako ne bi potonuo na dubinu, onda ti se desi neki vid patnje/tragedije u životu i odjednom se nalaziš na sredini mora bez mišića, bez pomoći, bez prsluka za spašavanje. Imaš dvije opcije: nauči da plivaš ili da pustiš dubinama da te privuku sebi. Da bi opstao u ovoj “Avanturi” zvanoj “život”, ili naučiš da plivaš ili se utopiš, treće nema. Ponekad film u tvom projektoru nije baš onaj koji treba biti i da bi shvatio radnju filma, moraš ga gledati od početka. Moraš ga naučiti kontrolisati kad da ga zaustaviš, kad da ugasiš, a kad da pustiš isti film da nastavi sa projekcijom. Samo zato što te smatraju ludim, ne mora značiti da si lud, to može značiti da je tvoja vizija drugačija od vizije ostalih ljudi, a možeš biti i dementan ili deluzionalan, zavisi od situacije u kojoj se nalaziš. Nekad te talasi mogu mogu poklopiti sa toliko kubika vode da postaneš dementan ili deluzionalan, zato čovjek mora da nauči surfati na talasima, ali nažalost tu sposobnost nema svako. Tu mogućnost shvatanja sive boje u crno-bijelom svijetu, ili ne mora biti siva. U crno-bijelom svijetu kada razumiješ moć sive, ti razumiješ obje boje (I crnu i bijelu) iz neutralne pozicije, zato se nauči surfati na talasima da razumiješ sivu, ali također oboji svijet bojama kao što su: pozitiva, ljubaznost, bezuslovna ljubav i dobrota koja je iskrena u tebi (ne ona zbog koje očekuješ nešto zauzvrat). “Nauči razumjeti umjetnost, da bi razumio boje” — reče Mikelanđelo Da Vinči…i boji svijet svojim bojama da bi ti život bio makar mrvu zanimljiviji i ugodniji za živjeti. Ne planiraj osvetu, imaj svoj mir, svoj mali krug ljudi, portal dobrote i izduvnu granu na negativnu energiju — nadodajem ja, jer shvatam neutralne, hladne i tople boje, odnosno čitavu paletu boja. Život me je jako rano primorano naučio dovoljno dobro da poznajem čitav spektar boja ne tako lijepim događajima iz istog. Svaka agonija na ovom svijetu ti moze biti lekcija (ako si dovoljno pametan i inteligentan sa svaki doživljaj prihvatiš kao lekciju) ili si dovoljno glup da svaku lekciju doživljavaš kao nešto prolazno i nebitno. Svaka lekcija se u životu ponavlja iznova i iznova (samo u drugim formama I oblicima) dok ne shvatiš neke stvari u životu i za svako djelo se pobrine Karma, neovisno od toga da li ta djela bila loša ili dobra. Sve je u balansu i sve je u naplati sa duplim kamatama od strane kraljice karme koja te čeka iza ćoška u vrijeme kada se najmanje nadaš. Memento Mori.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 48 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments