Melankolija

14 dec
Irvin Kenović

U dlanovima stisnutih šaka
držim čvrsto tvoje dodire.
Ali režu i probijaju kroz ruke
Kao trnje ruže jake crne boje.

Grizem se za oči
da slike tvoje ne gledam,
ali uzalud kad se u snovima
Na novo tvog lika
savršeno opet prisjećam.

Priviđaš mi se nekad u ljudima,
a nekad kada vjetar puhne.
Na mojem ramenu osjećam
Tvoj lagani dodir…
One tvoje mekane ruke.

Kunem se da ti čujem glas
I to glasno i jasno,
Možda mi se pričinjava,
A možda si to ti stvarno.

‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎
‎‎‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎
‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎‏‏‎ ‎
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 96 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments