Mantra savršenstva

27 okt
Ernad Dedović

Zaptiven sam u kutiji svog mikro univerzuma
iz kojeg mi nema izlaza, ma kad bih i maštao o tome.
I čujem tu mantru drugih izgubljenih duša u potrazi
za savršenim čovjekom (žene/muškarca).

Tu pjesmu svi pjevaju iako nisu nikada dubinski,
razumno i svjesno prišli tekstu iste.
Taj tekst govori o tome kako je savršenstvo
jednog bića u realnom svijetu da ima pristojan posao
i obrazovanje, bez laži na jeziku koji također umije
vješto da piše po tijelu. Da zna svoju cijenu (beskonačnost) i
da se ne prodaje zarad nekih mizernih ličnih potrepština.
Da je uvijek pažljiv prema suprotnom spolu,
nježan, ali ujedno i grub jer se tako ističe nečija snaga,
ozbiljnost i zrelost. Ostatak ću preskočiti jer sam uvjeren
da znate i sami ovaj tekst.

Da se vratimo na suštinu, zapravo idemo čak i na početak
da zapečatimo i završimo priču da savršenstvo ne postoji,
“savršen” je tek onaj koji prihvati da je nesavršen,
a ovaj tekst zapravo opisuje samo osnove čovjeka kako bi
bio čovjek i po svojoj prirodi i moralnoj etičkoj formi.
Nema tu mnogo mudrolije i filozofije, ali jedno je jasno i tužno,
a to je da smo toliko nisko pali kao društvo i čovječanstvo da su
nam ove osnovne ljudske vrijednosti kao neki dijamant rijetki,
mitsko savršenstvo, božanstvo.
Zamislite onda, kakvi su to ljudi koji su ispod ovih osnovnih
osobina i karaktera koje čine jednog čovjeka.

I tužno je to, što mnogi spuštaju vrijednost svog bića
kada pronađu nekoga ovakvog, misleći da je to nešto nestvarno.
Stvorili smo nestvaran svijet, kolektivno!
I to je taj zapravo matriks iz kojeg nam nema izlaza i
u kojem se konstantno gubimo i kljukamo se tabletama
kako bismo provirili iznad granica ovog blagog pakla
samo da vidimo kako je to još jedanput biti normalan.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 57 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments