Već danima se
U kraju pričalo
O odlasku u vojsci
Bili smo ponosni
Jer ćemo služiti zemlji
Onoj koja nas odgaja i hrani
Ponosan i uplašen
Sitni drhtaj sreće İ utučenosti
Obuzimali su moje tijelo
U glavi hiljadu briga
Jedan lik Jedno pitanje
Hoće li me čekati
Moja crnokosa
Kada se vratim
Bliži li su se dani
Odbrojavao je zidni sat
Sreli smo se
Ćutali smo
Tišiina je govorila
Srce je na kraju
İzgovorilo te olovne riječi
Hoćeš li me čekati
Dok se vratim
Hoćemo li graditi naš dom
Čekaću te rekla je
Ti si moj dom
Sudbina
Moj posljednji dah
Rastali smo se
Otišao sam
Pisao pisma
Pisao pjesme
Želje İ uvijek slao na istoj adresi
Tamo gdje srce stanuje
Prolazili su dani
Mjeseci
Prošla je i godina
Došlo je vrijeme povratka
Uzviknuše u jednom glasu
Pomislih kako je taj dan
Moje nove rodjenje
Stigao sam
Prolazio sam
Sokakom
Kojim smo
Maštali o budućnosti
Smišljali imena djeci
Tu gdje sam samo za nju
Nalazio najljepše ruže
Neka mi oproste sve bašte kojima sam
Nanio zla tada
Bližio sam se našim kućama
Čuo sam kako se pjesme pjevaju
Ljudi se grohotom smiju
Pomislih kako majka docekuje sina jedinca
Kojeg je zeljna ostala Pomislih …
Odjednom osjetih bol
Kao da će srce pući
Da će me izdati
Pred njenom kućom
Svatovi čekaju
Vesele se
Dok ona u bijelom izlazi
Pozeleo sam da je to san
Da me je samo umor stigao
Dozivao sam je
Nije se okrenula
Otišla je
Meni obećana
Ljubav je drugom poklonila
Pisao sam pisma duga
Pisao sam pjesme
Zalivao ih
Muškom suzom
Najtežom
Napisao sam
Za tebe kuca srce
Jednog vojnika
Koji je tebi pisao
Pise i pisace
Koji je zbog tebe živeo i živi
Pamtiću te
Nadam se da se i ti mene nekada sjetiš
Napisao sam pismo İstoj ljubavi
Na drugoj adresi
Moja prva i posljednja ljubav
—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
