Ljubav

18 dec
Merjem Tajić

Ljubav! Ta riječ mi zvuči tako čudesno, da mislim da sve što izvire
iz ljubavi mora biti tako čudesno.

“Ljubav” je riječ koja zvuči isto na ekavici, ikavici i ijekavici.
To je zato što svi isto volimo. Ljubav, riječ koja odiše toplinom.
Ljubav, emocija koja izaziva emocije. Negdje sam pročitala da ljubav
zapravo predstavlja staklo koje se lomi ukoliko ga držiš suviše
nesigurno ili suviše čvrsto. Istina je, zaista jeste. Ljubav kao
najljepša i najčistija emocija, najemotivnija od svih. Ljubav kao
nešto što svako traži, ali malo ko posjeduje. Ljubav je osjećanje
koje ispunjava čovjeka i koje daje smisao njegovom životu, ljubav nas
čeka na svakom koraku, ljubav je svuda oko nas. O ljubavi je pisano
još od davnih vremena. Hiljade i hiljade knjiga napisanih, a definicije
nema. Naša sreća je uslovljena ljubavlju, bez nje smo zaista prazni.
Ljubav je nepromišljena, nepredvidiva, neobuzdana. Dobiješ krila,
smiješ se, plačeš, sanjaš, ali iznad svega, zbog nje se osjećaš
živim. Voljeti nekoga znači vidjeti ga onako kakvim ga je Bog
zamislio. Voljeti nekoga isto je kao i useliti se u novu kuću. Isprva
se zaljubiš u sve te nove stvari, svako jutro si ushićen što one
pripadaju baš tebi i pomalo se plašiš da bi neko iznenada mogao
uletjeti i objasniti ti da je došlo do grozne greške i da zapravo
uopšte ne bi trebao biti na tako divnom mjestu. A onda tokom godina
zidovi postanu oštećeni, nagrize ih vrijeme, drvo se tu i tamo ošteti
i onda zavoliš tu kuću ne zbog njene savršenosti, nego zbog njenih
nedostataka. Znaš joj sve kutke i pukotine. Znaš šta da učiniš kada
ti zapne ključ u bravi, a napolju je jako hladno. Znaš koja se od
podnih dasaka savije kada nagaziš na nju i znaš kako tačno otvoriti
vrata ormana, a da ne škripe. I sve su to te male tajne koje znače
dom. A da li ti, zaista voliš ono što misliš da voliš? “Nemoj
voljeti nikoga duboko i jako sve dok se ne uvjeriš da i druga strana
voli tebe istom dubinom. Jer dubina tvoje ljubavi danas može biti
dubina tvoje rane sutra.” -Nizzar Qabbani o ljubavi.  Za razliku od
drugih volim ljeto, ljetna jutra, sunce i more. Volim plakati uz
Merlinove pjesme. Volim noćno nebo i miris lavande i nepomično
buljenje u plafon. Volim sitnice. Volim kupovinu. Volim životinje i
prirodu. Volim suncokrete. Volim izlaske i zalaske sunca i rado ih
dočekam. Volim tople zagrljaje i duge razgovore do jutra. Volim
večernje šetnje i tišinu i mir i spokoj. Pored svega najviše volim
jednog nemirnog čovjeka. Volim kad mi pričaš o sebi i o onom što ti
voliš. Volim kad izmišljaš riječi kojima bi opisao ljubav koju prema
meni osjećaš, jer, kažeš, još niko nije osjećao ovoliku količinu
ljubavi, pa ona ne može da se opiše. Volim kad mi diraš nos i
štipaš obraze, iako se pravim da to ne volim i kao naljutim se na
tebe. Volim i to što si toliki fanatik i još uvijek imaš karte svih
utakmica svog omiljenog kluba na kojima si bio. Volim tvoje uzrečice i
volim ih samo kad ih ti izgovaraš, samo tada zvuče lijepo. Volim što
se svaki poziv završio sa “Spavaj čvrsto, znaš da te čuvam”. Volim
kad se smiješ toliko da ostaneš bez daha, jer.. i ja ostanem bez daha
dok gledam tebe. Rijetko koristim riječ voljeti, onako, da se ne
potroši. Ali za tebe ne žalim. Volim što osjećam da me voliš i ne
bih te mijenjala čak ni da me osjećaj vara jer… ja tebe volim. Ti si
zaista moja najdraža emocija, znaš li?  Znate, čvrsto vjerujem u onu
da za svakog postoji neko njegov. Ta jedna osoba koja je porodica, topli
dom, hrabra ruka kao vjetar u leđa, utješno rame, snažan zagrljaj,
neko tvoj. Sve dok ste svjesni da za vas postoji neko vaš, samo vaš,
vama suđen, ne pristajte na manje. Nikada se nemojte mijenjati da bi
vas neko volio. Budite svoji. Pravi ljudi će znati to cijeniti. Jednog
dana će se pojaviti neko kome neće smetati tvoje tuširanje vrućom
vodom, neko ko će pamtiti tebi bitne datume. Neko ko će znati koji ti
je omiljeni dan u sedmici i zašto baš srijedom voliš piti čaj od
jabuke i cimeta. Neko kome neće biti važno pije li taj isti čaj na
moru ili na planini, sve dok je pored tebe. Učiti će ruski jer si
jednom spomenula da bi voljela prošetati Moskvom. Pojaviti će se neko
ko će ti sušiti kosu, kupovati farbu i keratin i ricinusovo ulje da ti
brže rastu trepavice. Neko ko će razumijeti dane kada si sebi teška,
vjeruj mi, njemu nećeš biti. Neko će voljeti tvoju mamu kao svoju i
nećeš znati je li ti više drago što imaš tu osobu uz sebe kao
brata, najboljeg prijatelja ili vjenčanog druga. Jednom će se pojaviti
neko ko će sa tobom igrati zumbu i skidati kilograme, a poslije toga te
odvesti na lazanje ili na ćevape i limunadu. Probat ćete i dagnje i
suši. Izlaziti ćete u dva sata ujutru ispred zgrade jer tad nema djece
na igralištu i ljuljaške su slobodne. Jednog dana ćeš sa nekim
pričati o pjesmama Crvene jabuke i o tome kako Balašević nikad neće
umrijeti u vama. Taj dan nije sutra, ali taj dan postoji i sve dok
budeš vjerovala on će ti se sigurnije približavati, a do tad radi na
sebi i voli sebe. Budi ponosna na ono što jesi, na ono što postaješ.
i vjeruj jednog dana neko će ti pokazati koliko zapravo zaslužuješ. A
ti mi se strpi, jer zaista se pretvaraš u nešto prelijepo.

—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 8 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments