Ljepota običnih ljudi

14 jan
Semir Abazović

Oni nikad nisu maštali da oplove svijet.
Njihovo je da odu do trgovine i kupe komad kruha i litar mlijeka.
Nikad nisu željeli da urade operaciju na otvorenom srcu
ili da unaprijede motor sa unutrašnjim sagorijevanjem.
Njihovo je da zapale roštilj,
da namoče kruh i pomažu tanjur.
Nisu nikad poželjeli da vide piramide u Gizi
Ili da istraže dubine svjetskih oceana.
Njihovo je da prošetaju ulicom pozdravljajući znance.
Od životnih ciljeva im je to da eventualno naprave kuću
I narežu sedam metara drva za zimu.
Njihovo nije da se školuju niti da mućkaju epruvete.
Niti je njihovo da misle o geopolitici i problemu globalnog zagrijavanja.
Oni vole da zapale cigaretu iako bi vjerovatno trebali prestati.
Oni ne liježu sa nadom da će sutra uraditi nešto veliko za čovječanstvo.
Oni se jedino nadaju sutrašnjem danu.
Nemaju želju da čačkaju po atomima u Cernu.
Ne pišu pjesme niti romane.
Tek ponekad ispune koji red križaljke u starim novinama u sekciji poznatih ličnosti.
Nemaju nekih grandioznih želja niti postignuća u životu.
Ne žele da njihove biografije krase stranice udžbenika.
Ipak, moram da priznam
Ima nešto lijepo u toj običnosti.
Da živiš život onako kako te volja.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 654 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments