Kuća

4 aug
Sarah Husibegović

Bio je to jedan od onih savršenih proljetnih dana. Djed i ja smo šetali kroz jedno pusto tešanjsko naselje. Iako u tim kućama niko već godinama ne živi, svakog proljeća oko njih procvatu stotine bijelih narcisa, mojih najdražih cvjetova, pa uvijek volim tamo otići u proljeće. Djed je, kao i uvijek, počeo pričati neku priču. Sjećam se da je taj dan govorio kako je jedna od tih napuštenih, zaboravljenih kuća bila njegova kuća prije sedamdeset godina. Počeo je prepričavati događaje iz djetinjstva, pa smo nastavili hodati dalje nego inače. Obično odemo do velikog mezara, koji se, kako kaže djed, pojavio na tom mjestu preko noći, s tim da niko još uvijek ne zna kome taj mezar pripada i zbog čega se nalazi gotovo na sred puta. Ipak, mezar se našao daleko iza nas prije nego što sam uspjela da primijetim pa sam samo u tišini nastavila dalje, a djed je i dalje neumorno govorio. Kada smo došli do neke usamljene kuće djed je nakratko prestao govoriti. Šutio je nekoliko dugih trenutaka a onda smo sjeli da odmorimo. Sjela sam na toplu klupu i nekoliko momenata uživala u pogledu. Mogla sam vidjeti cijeli Tešanj, koji je izvirivao iza beharom okićenih stabala breskve. Nisam bila sigurna kako smo se uopšte uspjeli popeti, jer je put do kuće prilično strm. Djed je onda počeo ponovo da govori. Počeo je rekavši da je u kući, ispred koje smo sjedili, živjelo dvoje divnih ljudi. Uzeli su se mladi i naslijedili kuću do koje se moglo doći samo pješačenjem uz strmo brdo. Nisu imali mnogo novca pa nisu ni pomišljali da traže drugi dom. U toj kući su dočekali i starost. Žena se ,u međuvremenu, teško razboljela. Jedne zime prije nekoliko godina čovjek je sišao do grada zbog nekog posla ali ga niko poslije toga nije vidio danima. Poslije se saznalo da je pao u neki jarak kada se vraćao kući. Nije prošao ni mjesec dana od nesreće kada je i žena umrla. Kako nisu imali djece niti rodbine koja je željela kuću do koje se jedva moglo doći, kuća je ostala napuštena. Ipak, nisam mogla da ne primijetim da je djelovala kao da neko još uvijek u njoj živi. Čipkane zavjese su izgledale netaknuto, i dalje savršeno bijele, a na drvenom trijemu pored ulaznih vrata su uredno odložene izlizane papuče. Kada je djed završio svoju priču, osjećala sam krivicu što sjedim na tuđoj klupi i uživam u nečemu što je pripadalo nekom drugom. Osjećala sam se kao da kradem nečiju privatnosti, kao da ometam nečiji mir. Ali sam onda ponovo razmislila. Sjetila sam se kuća pored kojih smo prolazili dok smo šetali. Bile su urušene, prozorska stakla razbijena ,a iza njih su izvirivale prljave, potrgane čipkane zavjese. Pomislila sam da ova kuća neće pasti u zaborav ako je neko povremeno obilazi, pa više nisam osjećala krivicu već neku vrstu sreće. Znala sam već prvi put, kada sam sjela na tu klupu i osjetila nepoznatu smirenost i slobodu, da ću ovo mjesto čuvati samo za sebe. Tu jesen sam se ponovo vratila na isto mjesto. Kuća je izgledala potpuno isto, a izlizane papuče su i dalje bile na svom mjestu. Ovaj put sam pronašla metlu u ostavi pored kuće. Pomela sam lišće sa staze od kamenih oblutaka i prašinu sa drvenog trijema, pa sjela ponovo na istu drvenu klupu. Pogled je ostao netaknut,ovaj put prošaran crvenom i žutom. Iako se nije mnogo toga promijenilo, zrak je bio oštar, noseći u sebi miris svježine i truhlog lišća. Razmišljala sam o diverzitetu ljepote ovog mjesta. Uvijek sjedim na istoj klupi, a pejzaž svaki put izgleda drugačije.To me podsjetilo na zalazak sunca. Sunce je uvijek isto, ali je zalazak uvijek drugačiji. Možda sam u tom momentu shvatila smisao ljepote. Možda sam upavo tada shvatila da ljepota nije isključivo materijalna,nego je ipak harmonija vanjštine i unutrašnjosti. Počela sam da vjerujem da jedan dio ljepote nedokučiv i neshvatljiv , apstraktan. Možda se ne bih nastavila vraćati na isto mjesto svaki put kad odem u Tešanj da mi djed onog proljenog dana nije ispričao priču o dvoje ljudi koji su tamo proveli svoju mladost. Možda bi mi kuća izgledala kao i ostale zaboravljene kuće. Ipak, uvijek ponovo odem.
To je mjesto gdje osjećam mir.

—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 15 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments