Kroz pukotine usana

27 dec
Emrah Burzuić

Mislim da su joj se borama na licu
Prožimale uspomene davno zaboravljenih dana
Onih s puno sunca i osmijeha prožetim stazama parkova
Ležala je, lica ispunjenog crvenilom
I vlažnošću zidova preko kojih su prelazile mnoge male pukotine
Pukle su i njene usne, moguće od vjetra
Od nepravednog zimskog vjetra koji joj je ohladio lice
I gore će zime da dođu
Ali njoj je ljeto
Jer leži u ljetu zatrpanom jorganima
S toplinom plaže ispod njih i zvukom zveckanja malih koktelčića
Uplakana je i boli je
Možda nešto iz davnih devedesetih ili samo njen ulazak u dvadesetu
Sav osmijeh svijeta se taložio na pukotine tih zidova
I tekao je grijeh nanešen ljepotici
Kroz jedan sitni kanjon na njenim usnama
Kiše su padale i poslužile njenim očima kao kamuflaža
Čovječanstvo još nije vidjelo ljepši tok vode
Pa ni ja osjetio vlažnije usne
Od onih njenih, ispunjenih suzom
Jednom koja se nalazila između posteljine
Ispražnjene njenim otkucanim satima.

– Svi stavovi i mišljenja izraženi  u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.-

(Visited 4 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments