Nekada davno
Išla je priča
O kristalnim vrtovima
Djeva ljepša od života
Ljepša od smrti
Ma od samoga Boga
Voljela je mladića
Sirotog, ali poštenog
Hrabrijeg od svih vitezova svijeta
Voljela je mladića, nježna i lijepa
No udadoše je za crnog gavrana
Svakog dana duša joj klonula
Djeve ljepše od života
Ljepše od smrti
Ma od samoga Boga
Ali mladić je drukčije planove imao
Postade batler
Njen osobni vrtlar
I mjesecima stvaraše
Najljepše vrtove svijeta
Sunce bi ih zagrlilo
Ukrasilo ih rajskim bojama
A mjesečina bi stvarala
kristalne kapljice ljubavi
baš tu u ovoj priči
nekada davno
mladić je promatrao djevu
gledao crnog gavrana kako ju uzima
surov i hladan
a u mjesečini
poljupcima je liječio njene rane
Djeva ljepša od života
Ljepša od smrti
Ma i od samoga Boga
Voljela je mladića
I ubrzo je zanijela
Nadala se bijegu
Pa čak i iz kristalnih vrtova
No, crni gavran sve je vidio
I svoje planove je imao
Tu u rajskom vrtu proli crvenu boju mladića
Djeva nije mogla to podnijeti
Sva njena ljepota, veća od života, od smrti
Ma čak i od Boga
Učini joj se prokletstvom
Zaputi se svom mladiću
Povede i dijete
Stara je to priča
Vjerojatno ni čuli za nju niste
Ali još uvijek možete vidjeti kristalne vrtove
Njihova ljubav još uvijek tu diše
Ljepša od života
Ljepša od smrti
Ma od samoga Boga.
—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —