Jako je bitno, iz životnog principa, u šta ćemo sutra odrasti. Za znak koliko di odrastao, dorastao, nije potrebna brojka, od nekoliko godina, potrebna je suština i cjelina uma, koji shvata život, njegovu temu, ideju i sve što on sačinjava. Moje jučer me uvijek pita, kako mi je danas, a ja mu iskreno, punih pluća odgovorim “dobro sam”, iako to možda, zaista nisam. A moje sutra, vise ja tragam za njim, nego ono za mnom, a ovo danas, stoji, niti pita, niti skita. Voljela bih život podijeliti u više kutija i tako podijeljenih, svima dodijeliti neku ulogu, životna uloga je jako bitna, krenuvši od porodice, koja je poput stabla, nepresušnog, opadne mu koji list, kada naidje jesenje vrijeme, ali drži se, čvrsto sa svojim korijenom, i ponovo nađe put da ozeleni. Zasto ovo pričam? Zato sto je jedino vaše pravo jučer, danas, sutra vaša porodica, njen naziv bi bio, kao pjesma od Enesa Kiševića „korijen s krilima” Sva tri pojma, vezujem u jedno, i pokušavam stvoriti lijepu životnu priču, kojoj ću se uvijek vraćati, ne prošlosti nego priči. Jer korijen s krilima nikad ne prestaje letjeti.
-Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba
