Krik pod zvijezdama

28 maj
Irma Đuhera

Noćas sam u drugoj sobi, drugoj općini, drugom gradu.
Posmatram okolinu.
Posmatram zvijezde

Sjećaš li se kada smo to zajedno radili ?
Kada smo trazili našu zvijezdu ?
Kada smo se smijali jer nas oblik koje su zvijezde napravile podsjeca na zeku ili na nesto sasvim drugo ?

To sada nije ni važno, jer..
Jer te zvijezde sada gledam sama.
Volim njihovo blještavilo.
Voliš ih i ti, vrlo dobro znam.

Stalno si govorio kako ti je duša puna kada smo zajedno i posmatramo ih.
Vjerujem da to i sada radiš
To si ti.
Jedinstven.

Ne radiš ono sto svi rade.
Zato sam te i voljela.
Zato me nisi volio.
Želio si da budem kao sve druge.
Da budem u kalupu kako to volim nazvati.

Nisi ti tip koji će biti sretan sa mnom kada radim neke čudne stvari.
Mene sretnom čine sitnice.
Draža mi je svaka naša klupa nego bilo koji restoran ili kafić koji smo posjetili, a bilo ih je mnogo.

Ti to ne razumiješ.
Nikada nećeš razumjeti.
Čovjek u prolazu, zatvorenih vidika i slijep na svu ljubav koju sam ti pružila.

—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 3 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments