Kosa ponoći

29 nov
Anđela Bradvica Jurišić

Jednom davno
Pričali su priču
O momku što šetaše
Pokraj rijeke.
Mlad i nježan,
Ambiciozan student
Sanjao je o akademskoj dužnosti
Divljenju nad njegovim riječima
Uglednoj odjeći, elokvenciji
Sve je sanjao, oči je sklapao
Samo da zadrijema
Noć je pala
Klonuo mu duh
I tada ju je ugledao
Kosa kao noć
Tijelo kao biser
Je li vila ili žena
Primijetila ga nije
Gledao je i gledao
Oka nije sklopio
Prolaziše dani,
Mjeseci i godine
U svijetu je postao ugledni akademik
I svaki put kad bi prozborio
Svijet mu se divio
A sve o čemu je on mislio
O čemu je sanjao
Bila je crna kosa kao noć
Tijelo kao biser

Propio se, život nije bio što je mislio
Dobio je sve o čemu je sanjao

Ali ništa od toga nije želio
Pričali su ovu priču nekada davno
Sad već skoro zaboravljenu
Povremeno se može čuti za nju
U nekoj birtiji
Gdje šanker iza ponoći
Već umoran i pospan kaže
Svi su mu se divili
Sve žene ga primijetile
No on je samo želio
Onu što primijetila ga nije
Je li vila ili žena
Sklapao je oči
Crna kosa kao noć
Tijelo kao biser
Klonula mu glava
U toj istoj krčmi
Gdje šanker tiho šapće
Otvorio očiju nikada više nije

—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 4 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments