Kavez

28 nov
Luka Bošković

Tri ciklusa sna od pronalaska trenutnog bloka

Primjerak stvorenja pronađenog u divljini (Ne mogu se navići da nekada pune ulice sada zovem divljinom)[1] počinje više vremena provoditi u snu zbog slabe ishrane. Ne postoji česta mogućnost lova divljih životinja (Nisam primjećivao odavno, prenošenja ostataka ljudi, prenošenja ostataka drugih stvorenja. Primjerak ne pokazuje interes ni zbog pretpostavljenog osjećaja gladi ka predmetima ishrane posmatrača. Zbog i dalje kvalitetnog stanja bašte u bloku, pretpostavlja se da stvorenja ne pokazuju interes ka povrću i zelenilu (Šume, nisam odavno hodao kroz šumu. Pitam se da li Oni izbjegavaju šume kao i ovu moju baštu).

I dalje izbjegavam prići primjerku radi mjerenja visine, a težinu je nemoguće izmjeriti u trenutnim okolnostima. Odokativna visina primjerka stvorenja dok stoji u prirodnom pogrbljenom položaju je viša 15-ak centimetara od mojih metar i sedamdeset sedam. Potrebno napomenuti da je primjerak stvorenja u zatočenstvu prilično niže i manje nego ostatak Njih. Nema novih promjena u boji kože, i dalje siva sa modrim površinama oko pretpostavljenih mjesta zglobova. Iako slabije ishrane u zatočeništvu, masa primjerka se čini nepromjenjenom. Pretpostavljeno je bilo da će se kosti probijati kroz kožu zbog prirodnog mogućeg nedostatka masnog sloja. Kosti i dalje očite i jasno iscrtane ispod sive kože.

Primjerak stvorenja povremeno blago reži dok posmatrač uzvraća pogled stvorenju (Oči su hipnotizirajuće. Ako se ne prisjetim skrenuti pogled, mogao bih zauvijek ostati gledati u te crne, prazne kugle). Pretpostavlja da se da stvorenje pokušava iskomunicirati glad na jedini način. Rana na nogama se čini potpuno iscjeljenom.

Toliko o zapažanjima stvorenja. Blok gdje sam pronašao svoj azil se čini napuštenim od stvorenja. Zbog iskustava u prijašnjim blokovima gdje sam saznao i za manje divlju, ali daleko opasniju prirodu stvorenja. Naime, pojedina stvorenja su sposobna da miruju ako se osjeti miris ljudi i iz zasjede mogu skočiti kad se njihov plijen približi ili kada otvori vrata očekujući da zbog odsustva grebanja, režanja i vike ne bude u prostoriji nijednog stvorenja. Nisam do danas detaljno pretražio čitav blok. Pregledao sam prizemlja okolnih nebodera, i prikupio ostatke upotrebljivih zaliha iz prostora što je nekada bila prodavnica. Našao sam različitih grickalisa, ali nisam ni ovdje uspio pronaći onaj čips koji sam volio jesti prije nego što se ovo sve počelo dešavati.

Pronašao sam i mlijeko i jaja kojima je rok istekao 3.5.2050. Ne bih znao sada reći koja je godina trenutno prema računanju kalendara (Mobitel mi je prestao potpuno raditi 7.9.2050. Brojevi su mi i dalje urezani u pamćenje jer osim vođenja ovog dnevnika, oni su zadnji dodir sa nečim što je bio dio naše civilizaciji. I dalje razmišljam pred spavanje da li sam igdje mogao uspostaviti punjenje baterije ili bilo kakvu konekciju na internet i da li bi me išta novo tu dočekalo), ali nisam osjetio toliko užasan smrad kad sam polijevao mlijeko u kanalizaciju ili jaja pobacao u kanalizaciju. Zar današnji svijet toliko smrdi, da jaja i mlijeko pokvarena nekoliko godina nisu bili šok za moje čulo mirisa?

Pospremio sam malo da makar izgleda uredno i sa nekom nadom da bih mogao izgraditi sklonište jer tri ciklusa sna bez da sam opazio ili čuo druga stvorenja osim mog zatočenika je nevjerovatno.Ako ne pronađem nijedno stvorenje unutar čitavog bloka, mogu se i nastaniti ovdje do kraja svog života. Pomislim da sam ustvari raskomodan negdje u ruševinama i da sada živim neku svoju čudnu verziju raja, gdje sam izgubio dodira sa svim što je bilo lijepo u životu, gdje je najveće dobro samo nedostatak osjećaja gonjenja.

Nakon što sam se poslije buđenja opskrbio hranom da imam više snage nego uobičajeno i što sam pripemio mačetu i naoštrio je da mogu biti spreman za eventualne zasjede Stvorenja, počeo sam i otvarati prostorije u neboderima bloka. Ni na jednom spratu nisam pronašao neko stvorenje, sve je pusto kao i ostalim blokovima gdje sam boravio, mada nisam se mogao pripremiti za ono što sam pronašao u podrumu.

Bio sam u šoku prilično dugo. Pomislio bi čovjek nakon života u bijegu od Njih i posmatranju kako Oni trgaju ostatke ljudi i kako međusobno se u borbi raskomadaju, te njihovu gustu crnu krv kako pršti na sve strane, ali nisam se pripremio da vidim živog čovjeka (Ne pamtim kad sam vidio živog sugrađana, znam da nisam jedini živ na Zemlji, ali sam te sreće da naiđem na leševe stare nekoliko dana, ali nikako žive. Zaboravio sam i kako je pričati. Iako ovdje pišem, nijem sam. Bacio sam papire gdje sam se ponovo učio pisati i navikavao da držim olovku). Doduše, nisam znao u tom trenutku da li je živ ili ne, ali je čovjek bio čitav, makar taj jedan.

U podrumu je jedan veliki kavez u kojem je bilo sedam ljudskih tijela, valjda su bili to ljudi. Kad sam došao, bio je samo jedan muškarac koji je spavao. (provjerio sam puls je li živ, ali mirno bez da prepadnem). Iako je bilo jasno da su ostali leševi ubijeni, da li od strane to čovjeka ili šta se odigralo, ne znam, ali je bilo očigledno da je preživjeli muškarac živio na ishrani svojih zarobljenika u kavezu. Od pet su ostali samo kosti, a dva tijela su bila na pola pojedena. Bilo mi je žao čovjeka, ali nisam mogao odmah da ga oslobodim. Vratio sam kod svojih zaliha, uzeo nešto što je moglo proći kroz rešetke kaveza i ostavio sam u kavezu da dočeka muškarca kad se probudi i da ima priliku da prihvati da je drugi živi čovjek pronašao njega. (Dok sam čistio fekalije iz kaveza, opet sam razmišljao kako mi je čulo mirisa otupljelo. Urin je okruživao kavez, a fekalije su bile u gomili, a više mi se povraćalo od iznenađenja nego od smrada)

Razmišljao sam o tome kako su uopšte ti ljudi završili u kavezu i šta je s osobom koja je čuvala ključ. Različite teorije su mi prolazile kroz glavu, nisam bio siguran od kada su oni u kavezu. Da li su bili robovi nekog čovjeka koji je pretvoren u Njih dok su robovi bili zaključani, pa je taj jedan nesretni ostale zadavio i ubio kako bi se hranio? Da li je grupa preživjelih pokušala da okupi dio društva i da pomoću robova izgradi malo pleme, ipak bašta ovog bloka je sačuvana i više hrane je ostalo u bloku nego kod drugih gdje sam prolazio, ako je to tačno šta je s ostalom grupom, zašto su napustili robove u kavezu?

Zbog jedne teorije sam osjetio jezu, ne strah, već jezu. Šta ako taj muškarac nije primoran bio sa ostalima da bude u kavezu, šta ako on lovi ljude i dovodi ih u kavez da ih jede jer on tako želi, a zaključa se sam u kavezu dok spava radi sigurnosti od Njih? Možda bi mi ovo zvučalo nemoguće i okrutno nekada, ali se moram pomiriti da ovaj svijet nije svijet u kojem sam odrastao.

Primjerak stvorenja kao da je osjetilo moju jezu od pomisli da sam u zadnjih nekoliko ciklusa sna mogao biti žrtva ljudoždera i proizvelo je neki čudan zvuk koji je u trenutku zvučao kao nešto između psećeg AV i ljudskog EJ, pomalo dobronamjerno. Pogledao sam u te crne kugle svog zarobljenog stvorenja, te crne kugle željne ljudske krvi i mesa i dobio sam ideju. Kad se probudim, ako taj čovjek i dalje bude u kavezu zaključan, odvest ću primjerak svog stvorenja i pustit ga u kavez da zapišem i nešto o  transformaciji čovjeka u Njih.

[1] Tekst u zagradi je zapisan na marginama pronađenih stranica. Pošto je tekst pisan grafitnom olovkom, a rečenice na marginama hemijskom, pretpostavlja se da je autor bilježaka nakon kasnijeg pregleda svojih zapisa dodavao svoje lične stavove. Moguće da su hemijske predstavljale neku sentimentalnu vrijednost autora jer je rukopis na marginama pisan pisanim slovima, a glavni tekst štampanim.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 63 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments