“Kafka je bio upravu”
Ja sam… Navodno, ne znam ko sam. Živim u… Ne znam gdje živim. Što se tiče moje dobi, ja sam ili dijete ili plutam kroz vrijeme. Nemam nekakav poseban identitet. Nemam svoje “ja”. Nemam mišljenje. Uvijek pratim druge. Živim njihove živote. Zar ne?
Tako su mi uvijek govorili. Govorili su mi i da sam dobro dijete, i da ima nešto od mene. Govorili su mi i da ojačam, jer ne znam šta me čeka. Neki su mi rekli i da izgradim samog sebe, gledajući druge. Ko kaže da nisam?
Gledajući druge, jesam. Gledajući maske na licima klonova i kopija razvio sam svoj identitet. Gledajući klonove koji meni licemjerno govore da izgradim samog sebe. Blijedost i nezainterenovanost mi ne pašu toliko kao šarenilo i stvaranje svog svijeta. I zbog toga trebam ja da izgubim glavu?
Zbog toga, da. Zbog toga što sam iskren, zbog toga što sam dobar, zbog toga što se ne uvlačim u stvari koje me ne zanimaju, ja trebam ispaštati. Ja sam žrtveno jagnje ovoga svijeta, “je l’ de”?
Zbog toga što nekada i ne želim da ušutim, zbog toga me love. Koliko god da me ignorišu, toliko im zapadnem za oko. Prva stvar koju primjete je omot knjige, naravno, ne interesujući se za to šta kaže pisac.
Adnan Bratić
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
