Kad već živimo, red je da nešto i stvorimo

6 dec
Jovana Borovčanin

Ispraćam staru i dočekujem Novu. Decembar, počinju mrazovi. Sunce se već sakrilo iza oblaka i čeka novi dan. Savršeno vrijeme za zagrljaj, toplu kuću i dobru knjigu. Uz to, je i uvijek pravo vrijeme za novi tekst. Neka i ovaj bude o ljepšem danu, boljem čovjeku, pozitivnijim mislima, slatkom osmijehu.
Imam 30 godina, osmijeh kojim se ponosim, a i strina sam. Imam 30 i sreću mjerim zagrljajima i osmjesima. Sve drugo može, a i ne mora. Sve drugo bude i prođe, za tračak svijetlosti.
Godinu sam provela na najljepši način, kao mama. Nema tog osjećaja na svijetu koji se može porediti sa ulogom mame. A kad si mama, cijeli svijet je tvoj, u biću koji imaš. Tako je i sa mnom. Ustani, potrči, dodaj, nahrani, šetaj, presvuci, radi, odnesi, donesi, ali ipak, u smiraj dana, ni najveće obaveze ne mogu slomiti mala pleća, jer su ona od svega jača. Ojačaju od ljubavi, od želje da bude što bolje, da pruže maksimum snage, ljubavi i energije. Eto, takva sam ja.
Srećna kad pomognem, kad izmamim osmjeh. Srećna kad su drugi srećni. A svako sa sobom nosi malo sreće. I veoma je važno tu sreću prepoznati i njegovati.

Živimo uglavnom misleći na sebe, ne obazirući se na one koji žive na tražeći ništa. Ni bolji, ni ljepši dan. Ni topliju kuću, ni veću platu. Oni koji se raduju poklonjenom osmijehu i ispruženom rukom. Bila sam skoro sa njima. Sa takvima, koji ne traže ništa. Obraduju se mom dolasku, eto životne skromnosti, na koju treba da se ugledamo i sve ćemo gledati ljepšim očima. Biti zadovoljniji, ispunjeniji. Sutra je već novi dan i svi čekamo bolji dan. Uzmite ono što imate. Ne čekajte, sreća je tu, samo je niste prepoznali. Proćiće godine, a ti ćeš tako tada shvatiti da si cijeli život čekala. Uvijek je pravo vrijeme za tvoj izbor, a godine lete i teško ih je usporiti. Odlaze, ispisuju uspomene. Radi, jer rad daje čovjeku snagu, daje mu optimizam i energiju, a to je stvoreno u prirodi, u rođenju, kao borba za opstanak. Stvaraj ono što možeš, nemoj sama da kritikuješ, jer kritika nije rad, ona često zavede i one najprivičnije. I rađaj, zbog sebe, zbog opstanka, zbog ljepšeg jutra i boljeg dana.
Život drugih savršen je samo na društvenim mrežama, a ti svoj usavrši na svoj način. Nova samo što nije. Od svake godine uzmite ono najbolje – zapamtite smijeh, tople i iskrene razgovore, hranu i putovanje. Svaka godina ima ono najbolje u sebi i ona je dobra onoliko koliko vjerujete u nju. Volite i vjerujete, godine su pred nama. A ja idem, da poklonim i uzmem još jedan osmjeh, stvoreni, tek rođeni.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 44 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments